Prevencija samoubojstva među tinejdžerima ne počinje od tinejdžera, već od odraslih koji ga okružuju. To uključuje roditelje, učitelje, uzore ili bilo koga drugog s bliskim odnosom s tinejdžerom. Prepoznavanje znakova upozorenja samoubojstva može drastično poboljšati vjerojatnost prevencije samoubojstva tinejdžera, a znati što učiniti kada se ti znakovi upozorenja pojave važno je za sve u životu tinejdžera. Roditelji bi također trebali biti svjesni situacija i navika koje mogu povećati vjerojatnost tinejdžerskog samoubojstva kako bi se eliminirale takve stresne situacije i veze. Učitelji bi trebali biti spremni i voljni iskoristiti pomoć školskog osoblja ako učitelj posumnja da bi tinejdžer mogao biti suicidalan.
Kako bi najbolje razumjeli korake potrebne za prevenciju samoubojstva među tinejdžerima, odrasli bi trebali naučiti više o tome što uzrokuje da tinejdžer razmišlja o samoubojstvu. U mnogim slučajevima, želja za samoubojstvom proizlazi iz problema kod kuće, problema s osobnim identitetom ili nedijagnosticiranih psihičkih stanja. Razvod, zlostavljanje kod kuće, gubitak voljene osobe ili druge stresne situacije kod kuće mogu navesti tinejdžera da počne razmišljati o samoubojstvu, a prevencija samoubojstva tinejdžera počinje identificiranjem učenika koji su pod visokim rizikom zbog ovih problema. U nekim slučajevima tinejdžer možda ne pokazuje znakove upozorenja o samoubojstvu, pa poznavanje onoga što tinejdžeri doživljavaju kod kuće ili u svom osobnom životu može postati ključni korak u prevenciji samoubojstva tinejdžera.
Tinejdžeri koji razmišljaju o samoubojstvu vrlo će često pokazivati neke znakove upozorenja. Nasilne promjene raspoloženja, povlačenje u sebe, nedostatak interesa za hobije, pad uspješnosti u školi ili na poslu ili čak otvoreno govorenje o samoubojstvu mogu se smatrati znakovima upozorenja da tinejdžer možda razmišlja o samoubojstvu. Kao roditelji i učitelji, odrasli su odgovorni da takve znakove upozorenja shvaćaju ozbiljno i da ih ne otpisuju kao melodramu. U mnogim slučajevima, tinejdžeri će pokazati ove znakove kao ‘vapaj za pomoć’, ili kako bi ukazali odrasloj osobi da nešto nije u redu. Samoosakaćenje je još jedan očiti znak da tinejdžer možda razmišlja o samoubojstvu; iako je ovo zasigurno alarmantan znak upozorenja, sam po sebi je također opasan po zdravlje i s njim bi se trebao odmah pozabaviti stručnjak za mentalno zdravlje.
Mnogi odrasli ne osjećaju se ugodno u izravnom razgovoru s tinejdžerom koji možda razmišlja o samoubojstvu. Ako je to slučaj, ta bi odrasla osoba trebala aktivno tražiti nekoga tko se osjeća ugodno s učenikom i tko može razviti čvrst odnos s tim učenikom. Ignoriranje znakova upozorenja ključna je pogreška koju čine mnogi odrasli i lako je izbjeći; ako su znakovi upozorenja tu, potražite nekoga tko je spreman i voljan pomoći.