Intubacija je proces umetanja cijevi u tijelo kako bi se zrak i tekućina mogli ukloniti ili dopremiti. Iako je najčešća intubacija pomoć pacijentima pri disanju kada su dišni putovi suženi, postoje mnoge tehnike intubacije koje se koriste za opće operacije. Neke od različitih tehnika intubacije uključuju endotrahealnu intubaciju, nazogastričnu intubaciju, nazotrahealnu intubaciju, intubaciju optičkim vlaknima i videolaringoskopsku intubaciju.
Endotrahealna intubacija je jedna od privremenih tehnika intubacije koju prvenstveno koriste anesteziolozi tijekom operacija kako bi pacijentov dišni put bio otvoren dok spava. Cijev za disanje se uvodi kroz usta i u dušnik. Zrak se zatim isporučuje kroz cijev tako da pacijent može disati bez maske preko lica. Nakon što je operacija završena, anesteziolog uklanja cijev izvlačeći je natrag iz usta.
Nazogastrična intubacija uobičajena je tehnika koja se koristi kada pacijent ima problema s prehranom zbog stanja kao što su refluks ili abnormalnosti grla. Prijevremeno rođena djeca koja nemaju snage za sisanje također mogu biti intubirana nazogastričnom sondom kako bi se povećala težina. Ova tehnika je trajnije rješenje i uključuje umetanje endotrahealne cijevi kroz nos i u želudac. Zrak se ispumpava iz želuca, a hranjive tvari se unose u želudac. To omogućuje pacijentu da primi dovoljno hranjivih tvari bez povraćanja.
Nazotrahealna intubacija je jedna od tehnika intubacije kada se pacijentova usta ne mogu otvoriti, kao kod pacijenata s napadima, ili kada pacijent ima neku vrstu traume vrata i ne može se pomaknuti. Kod nazotrahealne intubacije cijev se uvodi kroz nos i u dušnik. To otvara dišne putove i omogućuje pacijentu da diše. Ova metoda se često naziva “slijepa” metoda jer se umetanje vrši bez upotrebe kamere.
Intubacija optičkim vlaknima, kao što i samo ime sugerira, koristi optički optički opseg kako bi pomogao medicinskom djelatniku pri postavljanju cijevi u pravilan položaj. Oprema s optičkim vlaknima tanja je od cijevi i na kraju sadrži kameru. Kamera i cijev se umetnu u pacijentovo grlo i kada se pronađe optimalni položaj, intubacijska cijev se uvlači preko cijevi kamere. Cijev kamere se uklanja ostavljajući samo intubacijsku cijev na mjestu.
Videolaringoskopska intubacija slična je tehnikama intubacije optičkim vlaknima, ali se prvenstveno koristi za nedonoščad. Videolaringoskopija koristi sićušnu kameru unutar metalne cijevi opremljene oštricom. Oprema također uključuje svjetlo koje kirurgu olakšava vođenje oštrice tamo gdje treba biti rez za potrebnu operaciju. Korištenjem videolaringoskopske intubacije, kirurg može eliminirati potrebu za višestrukim pokušajima intubacije koji mogu trajno oštetiti dišne putove tako malog dojenčeta.