Sama psihoterapija je širok i opći pojam koji obuhvaća mnoštvo različitih teorija i usmjerenja. Terapeut može odabrati da djeluje samo na jednoj od ovih teorija ili da kombinira različite teorijske pristupe kada koristi psihoterapiju s klijentima. Neke od najčešćih teorija psihoterapije uključuju psihoanalizu, kognitivnu bihevioralnu terapiju, geštalt terapiju i bihevioralno terapiju. Druge teorije uključuju racionalnu emotivnu terapiju i iskustvenu terapiju.
Psihoanaliza koju je razvio Sigmund Freud bila je jedna od prvih teorija psihoterapije. Različite komponente ove metode uključuju analizu slobodnih asocijacija koje klijenti stvaraju na određene riječi ili podražaje i traženje identificiranja prijenosa i suprotstavljanja prijenosu emocionalnih problema klijenata na druge. Također se može prakticirati ispitivanje problema iz djetinjstva klijenata i načina na koji oni mogu utjecati na njihovo sadašnje ponašanje i osjećaje, te pokušaj utvrđivanja tragova za probleme klijenata analizom njihovih snova. Moderna psihoterapija, iako različita od psihoanalize, u mnogočemu je proizašla iz nje.
Jedan od ciljeva kognitivne bihevioralne terapije je pomoći klijentima u prepoznavanju disfunkcionalnog, nerealnog ili iskrivljenog razmišljanja koje možda imaju. Sljedeći cilj je pomoći klijentima da promijene svoje ponašanje nakon spoznaje da je njihovo razmišljanje pogrešno. Prema teoriji kognitivnog ponašanja, misli izazivaju osjećaje i ponašanja, pa je korisno pomoći klijentima da prvo počnu sa svojim mislima, što će potom pomoći poboljšati svoje osjećaje i postupke.
Temeljna ideja iza gestalt terapije je da je jedino korisno za terapeuta analizirati cijelog klijenta, a ne samo dijelove, budući da je cjelina više od samo zbroja svojih dijelova. Ova vrsta terapije pokušava ispitati i poboljšati cijelo biće pomažući klijentima da postanu svjesniji sebe, svoje okoline i sadašnjosti. Konačni cilj ove terapije je pomoći klijentima da se osjećaju cjeloviti i cjeloviti u sadašnjosti kako bi mogli započeti i nastaviti živjeti sretan i zdrav život, fizički i psihički.
Još jedna od glavnih teorija psihoterapije je bihevioralna terapija, koja se također naziva i terapija modifikacije ponašanja. Ova metoda nastoji smanjiti ili eliminirati problem ili nepoželjna ponašanja pacijenata nagrađivanjem željenog ponašanja i pružanjem neželjenih posljedica za nepoželjno ponašanje. Ova se terapija potencijalno može koristiti za širok raspon ponašanja, od smanjenja ili eliminacije pušenja do pomoći klijentu sa strahom od pauka da postupno smanji njezin ili njegov strah od njih.
Cilj racionalne emotivne terapije je pomoći klijentima da vide racionalnost ili iracionalnost iza svojih emocija ili uvjerenja. To se onda može prevesti u povećanje pozitivnih emocija i radnji i smanjenje negativnih emocija i radnji. Kroz ovu terapiju, na primjer, klijent može steći razumijevanje da ga njegova iracionalna uvjerenja o tragičnom događaju dovode do toga da podnese negativne emocije na nezdrav način. Ova bi terapija mogla pomoći tom klijentu da se nosi sa svojim uvjerenjima i negativnim emocijama na zdrav način i time poveća vještine suočavanja i sreću.
Iskustvena terapija oslanja se na govornu komunikaciju i igranje uloga kako bi se pomoglo klijentu da reagira prošle i sadašnje stresne životne situacije. Reagiranjem situacije, ponekad na pozitivniji način nego što je to bilo prije, klijenti tada mogu početi vizualizirati i razmišljati o događaju ili interakciji na pozitivniji način. Klijenti mogu razviti poboljšane vještine suočavanja i učinkovitija rješenja problema kroz ovu terapiju.
Iako postoje druge metode, modeli i teorije psihoterapije, ovo su neke od glavnih teorija iz kojih kliničari crpe. Neke od ovih metoda također se mogu koristiti sa grupama ili obiteljima umjesto samo s pojedinačnim klijentima. Široko raznolika, ali potencijalno učinkovita terapija, psihoterapija se može koristiti za pomoć pacijentima da se nose sa stresom, životnim promjenama, niskim samopoštovanjem i mnoštvom drugih poteškoća. Također može pomoći u liječenju dijagnostičkih poremećaja, kao što su poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), kronična depresija, anksioznost, pa čak i razne fobije. Istinski učinkovit psihoterapeut odabire pristup za koji misli da će odgovarati svakom pojedinom pacijentu, prilagođavajući terapiju potrebama pojedinca i, ako je potrebno, koristeći različite teorijske pristupe.