Animacija je proces renderiranja slika u brzom slijedu kako bi se dobio dojam kontinuiranog kretanja. U 3D animaciji, slike koje se koriste su trodimenzionalne. Mogu se prikazati iz svih mogućih smjerova, napravljeni su tako da se pridržavaju zakona prirodne fizike i stoga gledateljima izgledaju iznimno stvarni.
Postoji mnogo različitih vrsta trodimenzionalne animacije. Neki od glavnih su stop motion animacija, claymation, računalno generirane slike (CGI) i animacija snimanja pokreta. Ove animacije se rade pomoću ručno izrađenih, kao i kompjuterski generiranih lutaka, predmeta, pozadina i specijalnih efekata.
U stop motion animaciji, 3D likovi i njihove pozadine dizajnirani su ručno. Najprije animator izrađuje armaturu ili kostur od metala, a zatim na njemu oblikuje predmete od gline, plastike ili gume. Za izradu finijih detalja mogu se koristiti različiti materijali kao što su drvo, tkanina, gel za kosu, pasta za zube i vata.
Ručno izrađeni predmeti se slažu u scenu i snimaju. Zatim se objekti lagano pomiču i ponovno fotografiraju. Nakon što fotografira objekte svaki put kada se njihov položaj promijeni, animator koristi fotografske okvire za stvaranje 3D animacije.
Claymation je stop motion animacija koja koristi glinene modele. Glina se obrađuje preko aluminijskog žičanog okvira i oblikuje prstima i glinenim alatima. Kako se isklesane figure ne bi deformirale prilikom rukovanja, koristi se glina koja se brzo stvrdnjava. Nakon što se osuši, figure se boje prema potrebi.
Upotreba računala je na mnogo načina revolucionirala trodimenzionalnu animaciju. Od animatora više nije potrebno sve ručno crtati, klesati ili bojati. Prelaskom na digitalni medij, cijeli proces 3D animacije može se izvesti na brži, manje glomazan i štedljiviji način.
Toliko da se CGI koristi i u ne-animiranim filmovima. Računalna grafika stvara scene koje bi inače bile vrlo skupe ili teške za proizvodnju. Neke scene bilo bi čak nemoguće stvoriti bez računalno generiranih slika.
U računalno generiranoj 3D animaciji, animator gradi virtualne kosture i preko njih modelira 3D figure. Zatim se digitalni modeli montiraju i njima se može manipulirati prema potrebi za animaciju. Animator se mora pobrinuti da sve fizičke pokrete i detalje ispravi kako bi 3D animacija izgledala stvarno.
Animacija snimanja pokreta ide korak dalje i koristi radnju uživo. Ovdje je glumac opremljen senzornim uređajima koji prikazuju kretanje i pozicioniranje glumčevih zglobova. Glumac zatim prolazi kroz pokrete umjesto već osmišljenog lika koji treba animirati.
Osjetni uređaji bilježe nastale pokrete i prenose video zapis u računalo. Računalo sada koristi ove ulaze kako bi dalo kretanje liku. To dovodi animaciju snimanja pokreta kao vrlo blisku pokretima u stvarnom životu.
Neki poznati animirani filmovi su Shrek, Finding Nemo i Wall-E. 3D animirani filmovi postaju sve skloniji realizmu. Sljedeći korak je korištenje računalne grafike za stvaranje potpuno fotorealističnog 3D animacijskog filma.