Adenokarcinom dojke drugi je najčešće dijagnosticirani rak u žena, iza samo raka kože. Gotovo svi karcinomi dojke počinju u žlijezdama dojke, uključujući kanale i lobule. Izraz “adenokarcinom” odnosi se na žljezdanu prirodu ovih karcinoma dojke. Postoje tri vrste adenokarcinoma dojke: duktalni, lobularni i sarkom.
Prva vrsta raka dojke je duktalni karcinom. Ovo je najčešći tip raka dojke, koji potječe iz kanala koji transportiraju mlijeko od lobula do bradavica. Postoje dvije vrste duktalnog karcinoma: in situ i invazivni.
Duktalni karcinom in situ (DCIS) je najraniji oblik adenokarcinoma dojke i smatra se rakom stupnja 0. DCIS stanice su u potpunosti ograničene na sam kanal, ne šireći se izvan zidova. Uz rano otkrivanje, stopa izlječenja je gotovo 100 posto za ovu vrstu adenokarcinoma dojke.
Invazivni duktalni karcinom (IDC) čini gotovo 80 posto svih karcinoma dojke. Stanice IDC-a proširile su se s mjesta nastanka, kanala, u masno tkivo dojke. Stanice invazivnog duktalnog karcinoma imaju potencijal da metastaziraju ili se šire po cijelom tijelu, putem krvotoka ili limfnog sustava. Ova vrsta raka opisuje se kao stadij I, II, III ili IV, ovisno o veličini tumora i opsegu do kojeg se proširio.
Drugi tip raka dojke je lobularni karcinom. Ova vrsta adenokarcinoma dojke potječe iz lobula dojke koji proizvode mlijeko. Postoje dvije vrste lobularnog karcinoma: in situ i invazivni.
Lobularni karcinom in situ (LCIS) ne smatra se stvarnim karcinomom; umjesto toga, LCIS je područje abnormalnog rasta tkiva, koje se ponekad naziva lobularna neoplazija. LCIS stanice su u potpunosti zatvorene unutar zidova lobula. Iako LCIS stanice same po sebi nisu kancerogene, njihova prisutnost je čimbenik rizika koji ukazuje na veći potencijal za razvoj invazivnog lobularnog karcinoma. Studije su pokazale da žene koje imaju LCIS imaju 10-20 posto vjerojatnosti da će tijekom života razviti invazivni rak dojke.
Invazivni lobularni karcinom (ILC) predstavlja lobularne stanice raka koje su se proširile iz lobula u masno tkivo dojke. Poput IDC stanica, ove kancerogene stanice također imaju potencijal metastazirati. Invazivni lobularni karcinom čini 10-15 posto svih adenokarcinoma dojke. Ova vrsta raka opisuje se kao stadij I, II, III ili IV, ovisno o veličini tumora i opsegu do kojeg se proširio.
Sarkom je rijedak oblik adenokarcinoma dojke koji nastaje u vezivnom tkivu dojke. Ova tkiva uključuju mišiće, masnoću i krvne žile. Primjeri sarkoma uključuju filode tumore i angiokarcinom.
Invazivni adenokarcinom dojke općenito se ocjenjuje na skali od 1-3. Ove ocjene temelje se na uočenoj razlici između kancerogenih stanica i okolnih zdravih stanica. Stanice raka dojke 3. stupnja predstavljaju najveću razliku i smatraju se najagresivnijim.
Na neke vrste raka dojke utječu prirodni ženski hormoni, poput estrogena i progesterona. Rak dojke koji koristi estrogen za rast naziva se pozitivnim na estrogenski receptor (ER). Oni koji koriste progesteron za rast nazivaju se pozitivni na progesteronski receptor (PR). U tim slučajevima, lijekovi za blokiranje hormona mogu se koristiti za usporavanje rasta adenokarcinoma dojke.