Aktivnosti rekreacijske terapije općenito su ugodne aktivnosti ili igre koje pomažu pacijentima poboljšati neke aspekte svoje tjelesne ili mentalne dobrobiti. Te aktivnosti mogu uključivati modificirane verzije poznatih sportova i igara koje su posebno razvijene za fizikalnu terapiju. Većina uključuje fizički napor neke vrste, ali neki mogu biti više usmjereni na mentalno iscjeljenje i razvoj. Rekreativni terapeut obično je zadužen za odabir prikladnih aktivnosti za svakog pacijenta i za pružanje resursa pacijentu da ih izvodi i u njima se ističe.
Neke od najčešćih aktivnosti rekreacijske terapije su sportovi, poput odbojke, košarke i nogometa. Često se modificiraju na neki način kako bi se rekonvalescentima i hendikepiranim osobama olakšalo njihovo igranje. Na primjer, modificirana verzija odbojke može imati veliku loptu ispunjenu zrakom i nižu mrežu. Terapijske verzije košarke također mogu imati niže mreže, a modificirani nogomet može omogućiti igračima u invalidskim kolicima da dodiruju loptu rukama. Cilj ovih modificiranih sportova obično je poboljšati pacijentovu izdržljivost, snagu i, često, njihovo raspoloženje.
Sustavi igre koji zahtijevaju od igrača da se kreće dok igra također se mogu koristiti kao rekreacijske terapijske aktivnosti. Igranje tenisa ili kuglanja na sustavu igre obično ne zahtijeva toliko truda kao prava verzija, ali ipak pomaže pacijentu da se istegne i razvije izdržljivost. Ovo može biti osobito korisno onima koji pokušavaju ojačati ozlijeđene udove i zglobove. Na primjer, pacijent koji se oporavlja možda neće moći uzeti kuglu za kuglanje, ali može lako rukovati laganim kontrolerom za igru.
Često terapeut koji nadgleda ove aktivnosti pokazuje pacijentu kako se kretati i savijati bez ozljeda. Terapeut također može izazvati pacijenta da se istegne više, trči brže ili čini šire pokrete dok zacjeljuje. Ova vrsta terapije često motivira igrače jer se zabavljaju.
Mnoge vrste rekreativnih terapijskih aktivnosti osmišljene su samo za terapeutsku upotrebu. Ove vrste aktivnosti obično spadaju u dvije kategorije: fizičke i mentalne. Tjelesne aktivnosti mogu uključivati igre koje izazivaju pacijenta da prijeđe određenu udaljenost ili baci mekanu pjenastu loptu na određenu metu. Ove igre se često mijenjaju kako bi postale sve izazovnije kako pacijent postaje jači. Na primjer, možda će morati trčati umjesto hodati ili dalje bacati loptu. Pacijenti često imaju priliku zaraditi nagrade tijekom ovih igara, što ih motivira da se više trude.
Aktivnosti mentalne rekreacijske terapije mogu biti jednostavne identifikacije predmeta istog oblika ili boje ili komplicirane poput slaganja slagalice s mnogo dijelova. Ove aktivnosti su osmišljene da ojačaju određeni dio svijesti svakog pacijenta. Oni koji rade na pamćenju možda će morati prevrnuti kartice kako bi uskladili slike, dok će se od onih koji rade na motoričkim vještinama možda tražiti da grade kule. Najvažniji dio ovih aktivnosti je općenito učiniti ih zabavnim kako bi se pacijent veselio terapiji i mogao se usredotočiti na ozdravljenje.