Arduino® senzori su mali uređaji koji se mogu priključiti na Arduino® ploču kako bi uređaju pružili informacije iz fizičkog izvora. Senzori dolaze u mnogim varijantama i posebno su korisni za projekte robotike, iako se mogu koristiti i za druge vrste projekata. Primjeri nerobotskih projekata koji koriste Arduino® senzore uključuju kućne sigurnosne sustave, udaljene meteorološke stanice i perilice posuđa kojima upravlja Arduino® uređaj.
Jedan od najosnovnijih Arduino® senzora je senzor svjetla. Za razliku od kamere, svjetlosni senzor ne može proizvesti sliku, već umjesto toga detektira prisutnost ili odsutnost određenog praga svjetlosti. Koristeći svjetlosni senzor, auto kontroliran senzorom mogao bi automatski uključiti prednja svjetla kada uđe u mračnu prostoriju.
Senzori pokreta otkrivaju promjene u svjetlu tijekom vremena kako bi utvrdili kreće li se nešto u njihovom vidnom polju. Ovi Arduino® senzori ne daju informacije o tome gdje se pokretni objekt nalazi, koliko je velik ili koliko se brzo kreće. Jednostavna upotreba senzora pokreta je paljenje svjetla kada netko uđe u sobu. Kao i kod drugih senzora, senzori pokreta mogu se koristiti za pokretanje bilo koje radnje koju je izum sposoban izvesti.
Druga vrsta Arduino® senzora je audio senzor. Audio senzori otkrivaju prisutnost zvuka i obično mogu pružiti dodatne informacije, kao što su visina i amplituda. Ovi senzori su posebno korisni za uređaje koji moraju reagirati na ljudske radnje, kao što je govor, ili radnje drugih strojeva, kao što je bip.
Svaki senzor nagiba i pritiska ima posebnu primjenu u robotici. Senzor nagiba omogućuje Arduino® uređaju da odredi kada se njegov kut, u odnosu na tlo, promijenio, pod pretpostavkom da je senzor nagiba montiran izravno na glavno tijelo uređaja. Alternativno, senzor nagiba može se montirati na ruku kojom se može upravljati i daje Arduino® ploči stalne informacije o njenom položaju. Senzori tlaka su kritični kad god robot ima posla s bilo čim što je potencijalno krhko, kao što je staklo ili jaje. Bez senzora tlaka, robot ne bi mogao odrediti koliko čvrsto nešto drži i potencijalno bi to mogao slomiti.
Roboti koji se kreću gotovo uvijek trebaju neki način određivanja udaljenosti od drugih objekata. U tu svrhu postoji nekoliko senzora. Infracrveni senzori udaljenosti odbijaju lasere male snage od obližnjih objekata kako bi odredili njihovu udaljenost. Sonarni senzori koriste visokotehnološki oblik eholokacije kako bi odredili svoj položaj u okruženju.