Bipolarni poremećaj je mentalna bolest koja rezultira iznenadnim, nepredvidivim promjenama raspoloženja i epizodama intenzivne manije i depresije. Osobe koje pate od ovog poremećaja često doživljavaju ekstremne promjene raspoloženja, ponašanja i razine aktivnosti, remete svakodnevni život i otežavaju održavanje poslova i odnosa. Uzroci, učinci i planovi liječenja bipolarnog poremećaja nisu dobro shvaćeni u medicinskom svijetu, ali u tijeku su bipolarna istraživanja kako bi se saznalo više o bolesti i eventualno otkrio lijek. Najnovija bipolarna istraživanja usredotočuju se na kognitivni razvoj, genetiku, dijagnosticiranje poremećaja, lijekove i tehnike bihevioralne terapije.
Mnogi istraživači psiholozi, liječnici i stručnjaci za neuroznanost istražuju uzroke bipolarnog poremećaja analizirajući moždanu aktivnost i genetske utjecaje. Istraživači koriste strojeve za pozitronsku emisijsku tomografiju (PET) i magnetsku rezonancu (MRI) za praćenje moždanih valova i otkrivanje promjena u aktivnosti kod pacijenata s bipolarnim poremećajem. Uspoređujući PET i MRI skeniranje s onima koji se rade na normalnom mozgu, istraživači mogu identificirati fiziološka i kemijska odstupanja kod bipolarnih pacijenata.
Vjeruje se da genetika igra značajnu ulogu u razvoju bipolarnog poremećaja, a znanstvenici pokušavaju odrediti gene koji su povezani s bolešću. Većina istraživača vjeruje da su bipolarni poremećaj i druga mentalna stanja izravno povezani s naslijeđenim genetskim materijalom koji predisponira pojedince na razvoj problema. Znanstvenici koriste informacije iz intenzivnog genetskog bipolarnog istraživanja, kao i longitudinalnih studija o obiteljima i populacijama kako bi doneli zaključke o prevalenci bolesti i predvidjeli tko će oboljeti.
U tijeku su bipolarna istraživanja na različitim vrstama lijekova koji mogu pružiti olakšanje osobama s ovim stanjem. Farmakolozi i istraživači provode laboratorijska i klinička ispitivanja lijekova koji stabiliziraju raspoloženje poput litija i antidepresiva kao što je fluoksetin, u nadi da će pronaći najbolju ravnotežu kemikalija za ublažavanje simptoma. Niti jedan lijek nije se pokazao iznimnim u liječenju velike populacije oboljelih od bipolarnosti, a liječnici svojim pacijentima mogu probno propisati mnogo različitih lijekova.
Mnoge psihološke institucije bave se bipolarnim istraživanjem bihevioralne terapije i psihoterapijskih tehnika. Kliničke studije provode se kako bi se utvrdilo najučinkovitije sredstvo za poučavanje pojedinaca da svjesno mijenjaju svoje obrasce razmišljanja i ponašanja kao sredstvo za smanjenje ozbiljnosti i vjerojatnosti promjena raspoloženja. Proučavaju se strategije interpersonalne terapije kako bi se odredile društvene tehnike koje pacijenti mogu koristiti za poboljšanje svojih odnosa s prijateljima, obitelji i suradnicima. Konačno, istraživači psiholozi se nadaju da će psihoterapija, u kojoj klijenti imaju priliku razgovarati o svojim borbama i obiteljskoj povijesti, biti od pomoći u predviđanju budućih epizoda i sprječavanju iznenadnih ispada.