Postoji mnogo različitih formata za digitalne audio datoteke, od kojih svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Neki formati postoje već dugi niz godina, dok su drugi novi i poboljšani. Svijet zvuka mijenja se gotovo svaki dan, jer se sve više ljudi okreće prijenosnim glazbenim playerima, digitalnim kućnim audio sustavima i digitalnoj glazbi za svoje automobile.
Postoje tri osnovne vrste digitalnih audio datoteka: nekomprimirani ili “uobičajeni” sustavi, kao što je WAV format; formati koji koriste tehniku sažimanja, ali ne gube apsolutno nijedan od podataka u kompresiji, poznat kao kompresija bez gubitaka; i formati koji gube neke od izvornih podataka, ali zadržavaju prilično visoku kvalitetu, poznatu kao kompresija s gubicima.
WAV format je najčešći od uobičajenih vrsta digitalnih datoteka. To je stariji format, napravljen kao zajednički napor između IBM-a i Microsofta kao način stavljanja audio datoteka na osobna računala. WAV datoteke imaju tendenciju da budu vrlo velike, budući da uopće nisu komprimirane, tako da ih je rijetko pronaći tamo gdje je prostor na premiju. Koriste se tamo gdje prostor nije velika briga ili gdje kompresija nije moguća iz drugih razloga – standardni kompaktni diskovi, na primjer, koriste nekomprimiranu datoteku pomoću modulacije impulsnog koda (PCM).
MP3 format je vjerojatno najpoznatiji digitalni audio format i dobar je primjer sustava kompresije s gubicima. MP3 format razvijen je kasnih 1980-ih, a imao je veliki porast popularnosti sredinom 1990-ih s popularnošću Interneta kao medija za dijeljenje datoteka. MP3 datoteke idealne su za dijeljenje na mreži ili u bilo kojem kontekstu gdje je prostor na prvom mjestu jer se mogu komprimirati na mnogo manje veličine od WAV formata. Kvaliteta je smanjena — većina MP3 datoteka je kodirana brzinom između 160 i 320 kb/s, za razliku od 1411.2 kb/s WAV datoteke — ali za mnoge ljude gubitak vjernosti zvuka je neprimjetan, osobito kod jeftinih zvučnika.
AAC, ili Advanced Audio Coding, još je jedan audio format koji je doživio ogromnu popularnost u doba interneta. To je noviji sustav kompresije i općenito se slaže da ima kvalitetniji zvuk na istim razinama kompresije kao MP3. AAC također može prihvatiti sustave upravljanja digitalnim pravima (DRM), koji ograničavaju način na koji se datoteke mogu koristiti ili transportirati. Najbolji primjer za to je Appleova upotreba AAC formata, umotavanje u svoj DRM sustav, FairPlay, i stavljanje u vlastiti spremnik, s ekstenzijom .MP4. Dok su normalne AAC datoteke kompatibilne sa širokim rasponom operativnih sustava i uređaja, AAC datoteke u .MP4 omotu kompatibilne su samo s Appleovim softverom i uređajima.
Format Vorbis je manje poznat, ali još uvijek široko popularan digitalni format, sličan MP3 ili AAC. Zamišljen je kao alternativa MP3-u, kada je postojala prijetnja da će vrsta datoteke postati format koji se plaća za licenciranje. Vorbis datoteke imaju sufiks s .ogg ekstenzijom, a u ovom omotu poznate su kao Ogg Vorbis datoteke. Kvaliteta Vorbisa je usporediva s MP3-om — a neki bi rekli da radi bolje u nekim situacijama — ali njegov uspjeh dolazi iz činjenice da nije patentiran. Ovaj format obično je najpopularniji među zagovornicima pokreta otvorenog koda.