Nevladine organizacije (NVO) su obično neprofitne organizacije čiji je cilj pomoći društvu na načine na koje vlade ne mogu. Društvene nevladine organizacije najčešće rade za društvo u cjelini, iako neke od tih organizacija mogu raditi u ime određenih skupina. Uobičajeni tipovi uključuju društvenu javnu službu, međunarodnu socijalnu skrb i entitete koje sponzorira vlada. Svaka vrsta pomaže pojedincima da postignu neku vrstu cilja; u nekim slučajevima društvene nevladine organizacije mogu biti bolje u raspodjeli sredstava zbog nedostatka vladine birokracije. Ove organizacije također potiču volontere da pomažu u radu na raznim projektima, koji rezultiraju time da pojedinci u biti pomažu pojedincima.
Društvene udruge javnih službi upravo su ono što zvuče – subjekti koji se bave pružanjem usluga za cijelo društvo, bilo lokalno ili nacionalno. Te organizacije mogu imati ciljeve promicanja duha javne službe ili stvaranja građanskog društva među pojedincima. Ukratko, ciljevi ovih društvenih nevladinih organizacija uglavnom su altruistički i mogu raditi izvan standarda vlada. Upravni odbor obično djeluje kao menadžment za te nevladine organizacije i odabire ciljeve ili dodjeljuje resurse potrebne za izvršavanje zadataka. Neka državna sredstva mogu se naći u ovim vrstama organizacija.
Međunarodne nevladine organizacije za dobrobit još su jedan uobičajeni tip organizacija koje mogu potpadati pod široki opis socijalnih nevladinih organizacija. Ove organizacije rade posebno na promicanju demokracije ili drugih altruističkih ciljeva u drugim zemljama. U većini slučajeva, društvene nevladine organizacije djeluju u demokratskoj ili drugoj stabiliziranoj zemlji; cilj im je širenje demokracije u zemlje koje nemaju takvu slobodu. Međunarodna udruga socijalne skrbi može imati više lokacija ili partnera kako bi uspjela. Na primjer, matična baza u izvornoj zemlji također može imati lokacije u zemljama u kojima radi.
Subjekti koje sponzorira vlada oblik su društvenih nevladinih organizacija koje blisko surađuju s vladom na određenim operacijama. U nekim slučajevima te organizacije čine rad vlade ugodnijim za one u društvu koji mogu biti sumnjičavi prema vladi u cjelini. Na primjer, vlade mogu dodijeliti sredstva za određene vrste poslova, a sredstva idu određenim društvenim nevladinim organizacijama prije konačnog cilja ili završetka projekta. Vlada bi možda mogla kontrolirati rad ovih organizacija više nego druge vrste nevladinih organizacija u društvu. To može biti i dobro i loše jer većina nevladinih organizacija obično želi raditi izvan granica državne kontrole kako bi promicali ispravno društvo.