Ovisno o mjestu gdje se osoba nalazi, ona ili ona mogu imati pravo na jednu ili više državnih naknada. Državne naknade su državni programi koji imaju za cilj pružanje izravne ekonomske pomoći građanima. Postoji mnogo različitih pristupa pružanju takvih beneficija i neke će vlade svojim građanima dodijeliti više od drugih. Neki uobičajeni primjeri državnih naknada su izravna financijska potpora, mirovine, nezaposlenost i socijalno osiguranje.
Kada ljudi razmišljaju o državnim beneficijama, prva stvar koja često pada na pamet je izravna financijska potpora – poznata kao državna dobrobit. Obično, ako vlada nudi takvu potporu, postoji određeni maksimalni prihod: podnositelj zahtjeva za socijalnu pomoć kvalificirat će se za potporu sve dok zarađuje manje od gornje granice prihoda. Ako osoba koja legitimno prima socijalnu pomoć naknadno prihvati drugi posao koji povećava prihode iznad navedene granice, više neće imati pravo na državnu socijalnu pomoć.
Mirovine su državne naknade koje se često dodjeljuju radnicima kao prihod u mirovinu nakon karijere radeći za državu. Dodjela mirovine općenito je vezana uz minimalno vrijeme rada na državnom položaju, kao i za postizanje minimalne dobi prije umirovljenja. Razine mirovina obično se određuju na određeni postotak prethodne plaće primatelja i odobravaju se sve dok je ta osoba živa. Osim toga, neke vlade osiguravaju mjeru potpore za supružnika primatelja nakon smrti primatelja.
Državne naknade za zapošljavanje obično se nazivaju osiguranjem od nezaposlenosti. Iako se pravila razlikuju od jurisdikcije do jurisdikcije, te se državne naknade općenito isplaćuju svakome tko izgubi posao ne svojom krivnjom. Primatelju se obično isplaćuje tjedno ili dva tjedna u iznosu koji je obično određen stopom koju je on ili ona zaradio prije gubitka posla.
Socijalno osiguranje je oblik državnih naknada namijenjenih građanima da osiguraju mirovinski prihod. Program socijalnog osiguranja obično podrazumijeva uzimanje malog iznosa od prihoda svake osobe u obliku poreza na socijalno osiguranje koji se plaća svakoj osobi po navršenju dobi za umirovljenje — kako to smatra vladino tijelo koje upravlja programom. Iznos koji se redovito isplaćuje pojedincu koji prima naknade iz socijalnog osiguranja ovisi o iznosu koji je on ili ona uplaćivao u sustav tijekom svog života, kao i o dobi u kojoj pojedinac odlazi u mirovinu.