Sustav elektroencefalografije (EEG) bilježi električnu aktivnost mozga i često se koristi za dijagnosticiranje nekoliko neuroloških poremećaja, uključujući epilepsiju. Dostupni su različiti EEG sustavi; pacijentovi simptomi i bolest odredit će koji sustav koristiti. Rutinski EEG jedan je od češćih neuroloških dijagnostičkih alata koji se koriste, a slijede ga ambulantni i video nadzorni EEG.
Rutinski EEG sustav uključuje upotrebu malih elektroda spojenih na glavnu električnu i računalnu jedinicu koja je odgovorna za prikazivanje valnih oblika zvanih tragovi. Različite regije mozga odgovaraju određenom tragu. Kako bi se uhvatili valni oblici svakog traga, elektrode se strateški postavljaju na različita područja vlasišta i lica, koja odgovaraju određenoj regiji mozga. Dok se provodi EEG, pacijent se obično nalazi u mračnoj ili slabo osvijetljenoj prostoriji i leži ravno na udobnom krevetu ili naslonjaču.
Ponekad se od pacijenata traži obavljanje nekoliko aktivnosti kako bi se povećala vjerojatnost bilježenja neuroloških abnormalnosti. Brzo otvaranje i zatvaranje očiju te duboko disanje samo su dvije moguće aktivnosti na koje će EEG tehnolog uputiti pacijenta. Tehnolog također može upaliti brzo trepćuće svjetlo u pacijentove oči, dodatno povećavajući mogućnost pojave neuroloških abnormalnosti.
Spavanje tijekom rutinskog EEG-a obično je drugi dio testa. Liječnici mogu tražiti od pacijenata da se suzdrže od spavanja noć prije zakazanog EEG-a. Ovo je još jedna metoda za izazivanje abnormalnih neuroloških očitanja, osobito u slučaju epilepsije. Ukupno vrijeme testiranja može varirati između 40 minuta do jednog sata, ovisno o osobi koja ispituje.
U nekih bolesnika s epilepsijom rutinski EEG može biti neuvjerljiv, što zahtijeva daljnje testiranje. Rutinski EEG bilježi samo oko 20 do 40 minuta moždane aktivnosti koje možda ne odražavaju abnormalnosti koje se mogu pojaviti mnogo sati kasnije. Kako bi riješili ovaj problem, liječnici mogu naručiti video EEG ili ambulantni EEG, kako bi pružili bolju neurofeedback.
Prenosivost ambulantnog EEG sustava omogućuje pacijentu da se podvrgne normalnim dnevnim aktivnostima uz bilježenje svih abnormalnosti mozga. Poput rutinskog EEG sustava, elektrode su spojene na mali prijenosni uređaj koji se obično nalazi u torbi za rame, a koji bilježi električnu aktivnost mozga. Nasuprot tome, video EEG sustav omogućuje minimalnu tjelesnu aktivnost dok ostaje u radnoj sobi vrlo slično rutinskom EEG-u. Video EEG se obično radi u stacionarnom okruženju kako bi se postigli bolji rezultati.