Epitet dolazi od grčke riječi epitheton, što znači pripisan ili dodan, a odnosi se na riječ ili izraz koji prati ime ili ponekad zauzima njegovo mjesto. Često ima povijesnu referencu i koristi se toliko često da je sinonim za osobu ili entitet na koji se odnosi. Jedan primjer je Aleksandar Veliki koji se koristi kao titula za makedonskog kralja Aleksandra III. Epiteti se također koriste u vjeri i književnosti, te za odavanje počasti vojnim postignućima. U lingvistici se često koriste za razlikovanje povijesnih osoba, posebice monarha i drugih vladara.
U drevnim politeističkim religijama, poput onih u Grčkoj i Rimu, bogovi su imali različite atribute i specifične uloge koje su igrali u životima čovječanstva. Na primjer, Apolon je bog sunca, ali također vlada nad muzama i ima različito ime za svaku ulogu. Štovan kao bog sunca, on je Phoibus Apolon. Kada djeluje kao pokrovitelj umjetnosti, on je Apolon Musegetes. U kršćanstvu se Marija, Isusova majka, ponekad naziva Kraljica neba ili Uzrok naše radosti.
U književnosti je epitet bio konvencija epske pjesme ili sage u mnogim kulturama i korišten je za opisivanje prirode i ljudi. Epski pjesnik Homer volio je ‘zoru ružičastih prstiju’. U Odiseji, njegov junak je bio “odisej koji mnogo pati”. U Ilijadi je njegov grčki ratnik-heroj bio “bogoličan Ahil” ili “Pelejev sin”. U indijskom epu Ramayana, junak sanskrtskog pjesnika Valmikija je “Rama graciozne duše”, a ponekad i “najbolji među ljudima Rama”.
Postoje okolnosti u kojima je uporaba alternativnog naziva potrebna radi jasnoće ili sprječavanja zabune. U lingvistici su poznati pod latinskom frazom epitheton necessarium, jer ih je potrebno razlikovati među osobama istog imena koji imaju istu titulu. Obično se koriste umjesto brojeva kada se govori o monarhima. Primjer je ime Richard Lavljeg Srca koje se odnosi na engleskog kralja Richarda I. ili Katarinu Veliku za Katarinu II. Za razliku od Europe, kineski vladari nisu imenovani i prebrojani, već su im davani epiteti koji se odnose na prijestolje, tako da njihova imena nikada nisu korištena, što je bilo kulturno nedopustivo.
Počasni epiteti se često dodjeljuju pojedincima za neku službu svojoj zemlji ili postignuća koja donose čast zemlji. Oni posjedniku ne daju ovlasti, ali su znak poštovanja. U zapadnoj kulturi te počasti potječu iz vojnih osvajanja. Pobjednički rimski generali dobili su imena koja su odražavala narode koje su porazili. Na primjer, Africanus ili Germanicus dodani generalovom imenu označavali su pobjede nad afričkim ili germanskim narodima.