Fermentirana hrana može se kategorizirati prema vrsti, uključujući pića kao što su kombucha, pivo i medovina; mliječni proizvodi kao što su sir, kefir i jogurt; i potrošni materijal na bazi povrća kao što su kimchi, kiseli kupus i natto. Proces fermentacije razlikuje se ovisno o vrsti, ali općenito uključuje oksidaciju organskih spojeva. Kada se hrana fermentira, bakterije proizvode nusproizvode poput mliječne kiseline koji mijenjaju teksturu i okus na različite načine. Konzumiranje fermentirane hrane predstavlja i zdravstvene rizike i koristi.
Pića su neke od najranijih vrsta fermentirane hrane koje su proizvodili ljudi. Vino, pivo i medovina su fermentirana pića. Kvasac pretvara glukozu u alkohol i ugljični dioksid. Pivo se proizvodi od ječma, hmelja i kvasca. Jabukovača je fermentirani sok od jabuke, vino se pravi od grožđa i drugog voća, a medovina je na bazi meda.
Kombucha je fermentirani čaj koji se može aromatizirati voćnim sokovima i napraviti kod kuće ili kupiti komercijalno. Masa bakterija i kvasca nazvana gljiva, ili SCOBY (simbiotska kultura bakterija i kvasca), tvori kombucha kulturu. U čaj se dodaje šećer, a SCOBY se njime hrani, stvarajući razne kiseline.
Fermentirani mliječni proizvodi se također nazivaju kultiviranom mliječnom ili mliječnom hranom i uključuju proizvode fermentirane bakterijama mliječne kiseline. Sir je čvrsti fermentirani mliječni proizvod fermentiran raznim plijesni i bakterijama, ovisno o vrsti. Jogurt je bakterijska fermentacija mlijeka koja proizvodi mliječnu kiselinu koja stvara karakterističnu teksturu. Kefir, napravljen od kefirnih zrna, često se pravi od mlijeka sisavaca i soje, ali se može napraviti i od voćnih sokova.
Kimchi, kiseli kupus i kiseli krastavci su široko konzumirano fermentirano povrće. Kimchi je korejski začin ili prilog jelu od fermentiranog kupusa i začina koji se razlikuju po regiji. Kiseli kupus je nasjeckani kupus fermentiran bakterijama mliječne kiseline koja mu daje kiselkast okus. Natto, ili soja fermentirana bacilom od sijena ili trave, je hrana za doručak koja se tradicionalno konzumira uz rižu u Japanu. Kiseli krastavci, kao i ostalo kiselo povrće, obično se kisele u octu ili salamuri, a zatim fermentiraju lakto-fermentacijom.
Riba i meso također se mogu fermentirati. Fermentirani mljeveni škampi uobičajeni su sastojak jugoistočne Azije, kao i riblji umak, fermentirani umak dobiven od ribe. Neki suhomesnati proizvodi, uključujući feferone, uključuju fermentaciju jer proces smanjuje vlagu i sprječava rast bakterija koje mogu pokvariti meso.
Vjeruje se da konzumiranje fermentirane hrane pruža neke važne zdravstvene prednosti, iako neke tvrdnje nisu dobro proučene. Glavna korist povezana s većinom fermentirane hrane je poboljšana probava jer ti proizvodi sadrže acidofilne bakterije. Povećanje ove crijevne flore povezano je s otpornijim imunološkim sustavom. Fermentacija također biološki obogaćuje hranu povećanjem bjelančevina, vitamina te esencijalnih masnih i aminokiselina.
Postoje određeni rizici konzumiranja fermentirane hrane, uključujući mogućnost zaraze botulizmom. Iako rijetka, kontaminirana domaća konzervirana i fermentirana hrana može uzrokovati botulizam. Pravilne metode pripreme i fermentacija na hladnoj temperaturi ispod 37 stupnjeva Fahrenheita (2.77 stupnjeva Celzija) će obeshrabriti rast bakterija botulizma. Visoke temperature uništavaju toksin botulizma, pa ako postoji sumnja u sigurnost fermentiranog prehrambenog proizvoda, kuhanje otprilike 10 minuta može pomoći u osiguravanju sigurnosti.