Mekoća i kremasta tekstura feta sira olakšavaju miješanje u glatki umak. Sastojci poput kiselog vrhnja i grčkog jogurta mogu se kombinirati s fetom, nakon što je obrađena, kako bi se razrijedio jak okus sira i poboljšala konzistencija. Ostali sastojci, uključujući limun, mentu, kopar, češnjak i sol, mogu se koristiti u receptu kako bi nadopunili oštar, pikantan okus sira. Feta umak se može poslužiti uz čips, krekere ili kriške pita kruha. Ponekad se uz meso ili ćevape poslužuju kremasti umaci na bazi fete.
Feta sir se tradicionalno pravi od ovčjeg mlijeka, ali se može napraviti i od kozjeg mlijeka. Soli se i odležava u sirutki ili salamuri na bazi vode. Kada se osuši, poprima mrvičastu, zrnastu teksturu, ali je i kremasta i mekana zbog visokog udjela masti u ovčjem ili kozjem mlijeku. Osnova za većinu vrsta feta umaka za umakanje je napravljena pireom ili miješanjem mrvljenog sira.
U nekim receptima prerađena feta čini umak bez dodatka vrhnja ili jogurta. Budući da je feta sir prirodno oštar, za poboljšanje okusa mogu se koristiti samo male količine sastojaka poput limuna, soli ili papra. Ovaj tip umaka je gust, jakog okusa. Često se poslužuje s krekerima ili pita kruhom.
Feta umak za umakanje poprimi rjeđu, glatku konzistenciju kada se sir pire ili pomiješa s drugim mokrim sastojcima poput kiselog vrhnja ili običnog jogurta. Dodani sastojci također smanjuju oštrinu sira. Arome kao što su češnjak, metvica ili kopar također se mogu dodati kako bi se promijenio okus, ovisno o tome kako se umak poslužuje. Neki recepti zahtijevaju da se u umak umiješaju kockice krastavca ili rajčice.
Umaci od fete mogu se poslužiti tople, ali najčešće su ohlađeni ili se poslužuju na sobnoj temperaturi. Topla feta predjela često se rade tako da se feta mrvice s ostalim sastojcima u posudi za pečenje ili u sporu kuhaču kuhaju dok se ne rastopi. Neke varijacije ohlađenog umaka za umakanje fete uključuju slojeve izmrvljene fete s humusom, krastavcima narezanim na kockice, rajčicama narezanim na kockice i nasjeckanim lukom. Poslužuju se s čipsom ili krekerima i smatraju se grčkom varijacijom slojevitog meksičkog taco dipa. Umak za potapanje namijenjen serviranju uz meso tradicionalno je ohlađen, jer je namijenjen nadoknađivanju topline kuhane govedine, janjetine ili svinjetine.