Vitalni znakovi važni su medicinski alati koji mjere opću dobrobit pacijenta. Karte vitalnih znakova omogućuju medicinskim stručnjacima da bilježe i prate napredak ili pad ovih mjerenja. Bolnice koriste različite metode za crtanje znakova, uključujući računalni softver, grafikone i ispunjavanje praznih obrazaca. Dok medicinske ustanove obično slobodno biraju vrste karata vitalnih znakova koji najbolje odgovaraju njihovim potrebama, važno je držati se jedne vrste tijekom boravka pacijenta kako bi se izbjegla zabuna ili pogreške u dijagramu.
Medicinsko osoblje mjeri četiri različita vitalna znaka, ili “znakove života”, kada procjenjuje i liječi pacijente. To uključuje krvni tlak, broj otkucaja srca, brzinu disanja i tjelesnu temperaturu. Osnovno očitanje utvrđuje se kada pacijent prvi put uđe u ustanovu, a mjerenja se ponavljaju u vremenskim intervalima tijekom njegovog ili njezinog boravka. Teško ozlijeđenim ili kritičnim pacijentima mogu se mjeriti vitalni znakovi čak svakih 15 minuta, dok stabilni pacijenti mogu imati samo dva do tri mjerenja dnevno. Svako očitanje bilježi se na individualnoj karti vitalnih znakova.
Iako svaki vitalni znak ima utvrđenu razinu koja se smatra normalnom, svaki je pacijent drugačiji, a određena medicinska stanja mogu promijeniti očitanja. Kako bi se objasnile te razlike, opsežni grafikoni vitalnih znakova trebali bi sadržavati relevantne medicinske podatke o pacijentu, uključujući povijest bolesti srca, hipertenzije ili kratkog daha. Lijekove, nedavne operacije i druge čimbenike koji mogu promijeniti očitanja također treba zabilježiti na grafikonima.
Uz četiri osnovna znaka, mnoge medicinske ustanove uključuju skalu boli na svojim kartama vitalnih znakova. Svaki pacijent ima svoj prag boli, a prekoračenje tog praga može promijeniti vitalne znakove. Na primjer, pacijent s jakom boli može imati povišen krvni tlak i brži rad srca. Bol se obično mjeri na skali od jedan do deset, ali se također može mjeriti izrazima lica koji predstavljaju različite razine boli. Ova vrsta skale boli posebno je korisna kod djece.
Različite vrste karata vitalnih znakova nude različite prednosti i nedostatke. Elektronička karta koja se održava na računalnoj mreži omogućuje različitim dijelovima ustanove pristup kartonima pacijenata bez nametanja teških poveza, ali nedostatak tiskanih kopija može biti razoran ako se mreža ošteti. Grafički grafikon omogućuje medicinskom osoblju da vizualno prati poraste i padove vitalnih znakova, ali jedna pogrešno postavljena točka može promijeniti cijelo očitanje. Ispunjavanje praznih tablica olakšava medicinskom osoblju da se uvjeri da je pažljivo zabilježilo svaki vitalni znak, ali može olakšati da propusti nešto važno ako se stranica slučajno preskoči. Koju god metodu medicinske ustanove odabrale, oprez pri unosu podataka i zaštita od uobičajenih ljudskih pogrešaka bitni su za održavanje odgovarajućih karata vitalnih znakova.