Medicinska hipnoza je alat koji mogu koristiti licencirani zdravstveni stručnjaci za liječenje anksioznosti. Često se vjeruje da hipnoza mijenja stanje svijesti osobe, te je stoga čini otvorenijom za liječničke savjete i sugestije. Primjeri hipnotizma za anksioznost mogu uključivati razgovorne, samoinducirane tehnike i tehnike neuro-lingvističkog programiranja (NLP). Svaki od njih djeluje malo drugačije kako bi proizveo poželjniji odgovor na situacije koje uzrokuju anksioznost. Terapija spavanjem može biti učinkovit način za smanjenje simptoma anksioznosti i poboljšanje kvalitete sna.
Klinička hipnoza se može koristiti za stvaranje trenutne promjene u percepciji ili svijesti osobe. Obučeni liječnici, psihoterapeuti i drugi licencirani zdravstveni radnici mogu zauzvrat iskoristiti to vrijeme za liječenje ili ispravljanje problematičnog ponašanja. Neki istraživači vjeruju da hipnoza može poboljšati fiziološke funkcije osobe i ublažiti strahove, fobije i negativne navike.
Hipnotička stanja povremeno se koriste kao tretmani anksioznosti jer mogu otkriti temeljni uzrok tjeskobe. Takvi uzroci mogu biti povezani s određenim događajem ili sjećanjem koje se kasnije pozabavi terapeutom. Hipnoza također može pružiti pravo vrijeme za liječenje anksioznosti. Ovo stanje često počinje intenzivnim fokusiranjem uma tako da se ignoriraju sve vanjske smetnje. Pacijent bi zapravo mogao biti osjetljiviji na savjetovanje terapeuta.
Konverzacijski hipnotizam, također poznat kao prikriveni hipnotizam, tehnika je koja često koristi direktivnu i sugestivnu komunikaciju. Mozak se može podijeliti u tri grube, ali bitne kategorije: svjesne, podsvjesne i komponente snova. Tijekom spavanja, mozak može prenositi poruke u svakoj kategoriji. Konverzacijski hipnotizam za anksioznost, stoga, obično izaziva budno stanje slično snu. Terapeut može koristiti ovo stanje da predloži zdrave alternative za rješavanje događaja ispunjenih tjeskobom, a pacijent ih može lako uključiti u svoj život.
Neki ljudi smatraju da je razgovorna hipnoza moćno i uvjerljivo sredstvo. Kao takav, terapeut može biti u stanju liječiti anksioznost bez pacijentove spoznaje. Pacijent je stoga često oslobođen formiranja argumenata protiv ili opravdanja za terapeutove promjene ponašanja. To je ono što bi moglo biti odgovorno za glatki prijelaz iz trenutaka prožetih tjeskobom u one koji su mirni i sabrani.
Samoinducirani oblik hipnoterapije često je poznat kao samohipnoza ili autohipnoza. To može zahtijevati od subjekta da nauči niz koraka koji stvaraju hipnotičko stanje. Ovlašteni terapeut može preporučiti i podučiti ovu vrstu hipnoze za anksioznost jer može potaknuti opuštanje. Samohipnoza se može koristiti kao dopuna tradicionalnoj hipnozi. Razlika između obje metode je što pacijent djeluje na svoje sugestivne misli, a ne na misli terapeuta.
Drugi oblik hipnoze za anksioznost je NLP hipnoza. Ovo je često slično samohipnozi jer se obje tehnike mogu koristiti bez prisutnosti licenciranog terapeuta. Međutim, to se dvoje obično gleda drugačije, jer NLP hipnoza ne potiče opuštanje. Umjesto toga, često djeluje na izazivanje pozitivnih reakcija koje mogu zamijeniti strah i tjeskobu. Ovaj alat može poboljšati nečije samopouzdanje, komunikacijske vještine i sposobnost donošenja odluka.
Anksioznost također može uzrokovati probleme koji se potencijalno mogu liječiti terapijom spavanjem. Noćne more, na primjer, mogu biti izazvane pretjeranom tjeskobom. Therapy Rehearsal Therapy (IRT) je tehnika koja može naučiti pacijente kako promijeniti svoje noćne more tako da odražavaju ono što žele. Na taj se način na noćne more gleda kao na naučeno ponašanje koje se može kontrolirati. IRT može u konačnici poboljšati nečiju kvalitetu sna i također smanjiti simptome anksioznosti.