Idiomi mogu biti jedna riječ, fraza ili klauzula, ili mogu biti potpuna rečenica ili izraz. Ljudi često objašnjavaju njihovu upotrebu kao govorne figure. Mnogi su doista figurativni, ponekad jednostavno vizualno pretjerani. Na primjer, mora padati jako jaka kiša da bi se to moglo opisati kao “kiša za mačke i pse”. Idiomi mogu biti metaforički, polisemični, neprozirni ili transparentni, a često su kolokvijalni ili kulturološki.
Ove fraze ili rečenice su osebujni, zagonetni izrazi određenog jezika. Po nominalnoj vrijednosti, temeljeni isključivo na doslovnim definicijama riječi izraza, idiomi često nemaju smisla. Izrazi obično imaju skriveni kulturni kontekst, takav da samo izvornik jezika i kulture iz koje je izraz proizašao može razumjeti njegovo značenje. Značajno su područje studija za teorijske lingviste i pedagoge stranih jezika.
Mnogi idiomi su metaforički. Nekoliko poslovica izvedeno je, na primjer, iz metafore vremena kao valute. Neke od metafora su nejasne analogije, ali druge mogu biti općenito univerzalne. “Provoditi vrijeme” s djecom je izraz koji se vjerojatno može razumjeti u prijevodu bilo kojeg jezika.
Najčešći tip idioma su polisemi. To su riječi — često glagoli — i fraze s višestrukim, donekle povezanim značenjima. Primjer je glagol “trčati”; “trčati s pametnom idejom” ili “pokrenuti računalni program” povezani su, ali sasvim različiti od trčanja pješačke utrke.
Iako razlika nije apsolutna, različite vrste idioma su kategorizirane kao neprozirne ili transparentne. Odrednica je u kojoj mjeri doslovni prijevod idioma otkriva, uz malo razmišljanja, njegovo temeljno značenje. “Ne ostavljajte kamen na kamenu”, proziran je idiom za temeljito pretraživanje. Neproziran njemački idiom, “zagristi u travu” mogao bi značiti razne stvari, ali izraz postaje sasvim jasan kada se objasni da znači “umrijeti”.
Idiomi su gotovo uvijek kolokvijalni ili kulturološki. Amerikancima je često neugodno govoriti o smrti, pa je zagonetni engleski idiom “to kick the bucket”. Taj isti izraz na brazilskom portugalskom, međutim, znači “odustati, uz naglašenu dramu”. Obje su rođene neovisno o svojim kulturama i imaju pravo značenje samo u svom lokalnom kontekstu.
Kulturološka dubina idiomatskih izraza je do te mjere da je većina izvornih govornika jezika rijetko svjesna da izgovara kolokvijalizam. Neki lingvisti i sociolozi nagađaju da su ovi izumi jezika način da se kultura razlikuje – šifra koju stranci ne mogu dešifrirati. Kao takvi, idiomi su često najteži aspekt stranog jezika za učenje i razumijevanje.