Ilegalni posao je onaj koji krši zakone nacije ili regije u kojoj posluje, a zakoni koji reguliraju poslovne aktivnosti uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje. Ne postoje univerzalni standardi za poslovne aktivnosti, ali općenito govoreći, poduzeća koja trguju ilegalnom robom ili uslugama smatraju se ilegalnim poslovima. Poduzeća također mogu prekršiti zakone o radu i standarde, pravila o transparentnosti, statute koji reguliraju antimonopolističke prakse ili čak kaznene zakone.
Možda su najrašireniji oblici ilegalnog poslovanja oni koji se odnose na prodaju zabranjene robe ili usluga. Roba koja je legalna u jednoj jurisdikciji može biti ograničena u drugoj, a potpuno zabranjena u trećoj. Alkohol je strogo zabranjen zakonom u Saudijskoj Arabiji, tako da su mnoge tvrtke koje tamo prodaju alkoholna pića očito ilegalne. Druge nacije oporezuju ili reguliraju prodaju alkohola, tako da destilerije i prodavaonice pića mogu raditi legalno sve dok su u skladu sa zakonima koji reguliraju čistoću, snagu, sigurnost i oporezivanje alkoholnih pića. Neki ilegalni poslovi, kao što je prodaja mjesečine, nastoje zaobići ova ograničenja i djeluju izvan zakona.
Nacije i države često uspostavljaju radne standarde i praksu. One se uvelike razlikuju od nacije do nacije. Njemačka nudi snažnu zaštitu svojim radnicima, na primjer, za razliku od većine zemalja u razvoju. Kršenje ovih zakona o radu još je jedan oblik nezakonitog poslovanja. Takva kršenja uključuju prakse kao što su prisilno neplaćeni prekovremeni rad ili zapošljavanje radnika, često ilegalnih imigranata, kojima nije dozvoljeno da rade u toj zemlji.
U drugim slučajevima, ilegalna poduzeća krše zakon namjerno dajući lažne podatke o sebi, svojoj imovini i svojim aktivnostima. Većina zapadnih zemalja ima zakone koji zahtijevaju od poduzeća da slijede stroge računovodstvene prakse. Kada tvrtka, kao što je Enron, ne poštuje ova pravila u vezi s informacijama i transparentnošću, krši zakon. Korporacije također mogu prekršiti zakon preslobodno dijeleći informacije jedna s drugom. Mnoge zemlje imaju zakone koji zabranjuju nekonkurentske prakse kao što je namještanje cijena među konkurentskim korporacijama.
Ekstremniji primjeri ilegalnog poslovanja postoje i u svijetu. U postsovjetskoj Rusiji dosluh između financijskih interesa i organiziranog kriminala bio je uobičajen, a velikim i malim poduzećima bila je potrebna zaštita, kolokvijalno poznata kao ‘krov’, kako bi poslovala. Ovo nije problem samo za Rusiju. Organizirani kriminalci posluju diljem svijeta.
Sam čin poslovanja je u nekim zemljama nezakonit. U nekoliko strogo komunističkih država na svijetu, sva privatna poduzeća su ilegalna, budući da država zadržava isključivo pravo bavljenja gospodarskom djelatnošću. U drugim zemljama, poput Kube, dopušteno je samo nekoliko vrlo ograničenih vrsta poslovnih aktivnosti.