Koje su različite vrste inicijativa za gospodarski razvoj?

Inicijative za gospodarski razvoj su napori da se poboljša gospodarstvo i životni standard nekog područja za njegove stanovnike. Zajednice, države i cijeli narodi to čine prihvaćajući inicijative za poboljšanje infrastrukture, obrazovanja i radnih vještina, zdravlja i sigurnosti, kvalitete okoliša i sposobnosti područja da se natječe sa svojim susjedima u pogledu takvih pitanja. Iako inicijative za gospodarski razvoj obično imaju slične ciljeve, metode koje se koriste za postizanje tih ciljeva trebale bi biti prilagođene određenom području. Planovi za provedbu inicijativa gospodarskog razvoja također bi trebali uzeti u obzir dugoročne ciljeve, jer takav razvoj obično traje.

Među raznim inicijativama za gospodarski razvoj su one koje imaju za cilj poboljšanje ljudskih potencijala u zemlji koncentriranjem na obrazovanje i mogućnosti strukovnog osposobljavanja. Takve inicijative bi se bavile brojem učenika u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju i imale za cilj povećanje broja učenika u redovitom obrazovanju, počevši od osnovne razine. Ova vrsta inicijative bi se bavila povećanjem resursa dostupnih odgajateljima, kao što su školske zgrade, drugi objekti i udžbenici. Drugi čimbenik u ovoj politici bila bi obuka dodatnih učitelja da preuzmu taj zadatak. Strategija ljudskih potencijala također može uključivati ​​inicijative za poboljšanje sanitarnih i zdravstvenih stanja kako bi se osiguralo da je stanovništvo zemlje sposobno za rad.

Alternativne inicijative gospodarskog razvoja koje bi se mogle provoditi paralelno sa strategijom ljudskih potencijala mogu uključivati ​​stjecanje ili razvoj tehnologije kako bi industrija i poljoprivreda bile učinkovitije. To se može postići kupnjom relevantne tehnologije iz inozemstva ili poticanjem transfera tehnologije od stranih tvrtki. Država bi mogla učiniti uvjete kao što su porezne olakšice ili zone slobodne trgovine povoljnim za strane poslove i uključiti dodatne porezne olakšice tamo gdje je prijenos tehnologije dio ugovora. Strane tvrtke bi se mogle potaknuti da s lokalnim tvrtkama formiraju partnerstva koja uključuju određeni transfer tehnologije, ili bi strategija mogla uključivati ​​protutrgovinu i kompenzaciju kojom strana tvrtka ispunjava dodatne ugovore za zemlju.

Druga vrsta razvojne strategije uključuje razvoj relevantnih političkih i gospodarskih institucija za stvaranje povoljnog ozračja za poslovanje. Takve političke institucije mogu imati za cilj donijeti društvenu stabilnost i jači pravni sustav sposoban braniti pravo na privatno vlasništvo i pravo poduzeća da brane vlasništvo nad imovinom, uključujući intelektualno vlasništvo. Gospodarskim institucijama poput središnje banke mogle bi se dati ovlasti potrebne za nadzor gospodarstva i stvaranje održivog bankarskog sustava. Međunarodni pregovori mogli bi imati za cilj smanjenje tarifnih barijera i osiguranje zaštite stranih tvrtki od izvlaštenja imovine ili dvostrukog oporezivanja.