Meditacija je disciplina koja ima za cilj smirivanje razmišljanja kako bi se razvilo opuštanje i svjesnost. U svijetu se prakticira tisućama godina, s mnogim korijenima u istočnjačkim religijama i filozofiji. Budizam i hinduizam imaju mnoga učenja koja uključuju meditaciju za postizanje duhovnog prosvjetljenja. Židovstvo, kršćanstvo i katolicizam također koriste različite vrste meditacije kroz molitvu. Postoji mnogo različitih vrsta uputa za meditaciju, kao što su tehnike disanja, vođene slike, meditacija na mantrama, meditacija na čakre i fokusiranje na objekte.
Tehnike poučavanja meditacije disanja obično se smatraju najjednostavnijim i najlakšima za početnike. Usredotočuju se na svijest o disanju kao na način da ušutkaju brbljave misli u umu. To se može učiniti brojanjem udisaja i izdisaja ili fokusiranjem na kretanje daha. Primjeri tehnike pokretnog daha su udah u lijevu nosnicu i izdisaj kroz desnu nosnicu ili fokusiranje daha na određeno područje tijela, što se također može koristiti u meditacijama iscjeljivanja.
Uputa za meditaciju s vođenim slikama obično koristi skriptu koju čita osoba koja nije meditirajući. Praktičara vodi na unutarnje putovanje koristeći opuštanje i kreativnu vizualizaciju. Ova vrsta se ponekad koristi u tehnikama hipnoze i boli. Može se prakticirati na različite načine, kao što je vizualizacija mirne lokacije koja pomaže u oslobađanju od stresa ili ponovnim osvrtom na traumatsko iskustvo kako bi se zacijelile emocionalne rane.
Upute za meditaciju mantre obično se odnose na korištenje ponavljajuće zvučne vibracije za smirivanje uma i otvaranje srca kako bi se postigla višu razinu svijesti. Ponekad se zvona i zdjele za molitvu koriste zajedno s verbalnom mantrom kao što je “ljubav” ili “Om”. Vjerovanje iza ove vrste prakse meditacije je da određene vibracije tona mogu imati fizički, mentalno i duhovno iscjeljujući učinak.
Koncentracija na različite čakre još je jedan oblik uputa za meditaciju. Postoji sedam glavnih čakri, ili suptilnih energetskih centara, u tijelu, a mnogi oblici joge ih koriste tijekom fizičke i meditacije, odnosno savasane, dijelova prakse. Obično su to vođene meditacije, a praktičari usmjeravaju dah i um na odgovarajuća područja čakri koristeći njihova specifična svojstva boja i vizualizaciju. Na primjer, kada osoba meditira na srčanu čakru, fokusirala bi energiju u središte prsa i vizualizirala bi zeleni kotač koji se vrti iznad tog područja.
Naprednije upute za meditaciju ponekad koriste fokusiranje otvorenih očiju na objekte. Obično se koriste svijeće, a praktikant pokušava razbistriti um dok dulje vrijeme gleda u plamen svijeće. Cilj je pratiti vatru, ali zadržati fokus na kvaliteti promatranja, ne dopuštajući umu da luta. Obično nije važno koji je objekt, jer je vježba jednostavno namijenjena izgradnji svijesti i budnosti.