Postoji mnogo različitih vrsta interaktivnih sustava dostupnih za brojne različite namjene, iako se općenito sastoje ili od softverskih ili hardverskih sustava. Softverski sustavi obično uključuju standardne formate unosa, kao što su tipkovnice i miš, ali koriste te oblike unosa na načine koji poboljšavaju interaktivnu prirodu softvera i stvaraju zanosnije korisničko iskustvo. Hardverski interaktivni sustavi često koriste različite ulazne formate kako bi stvorili sustav s kojim korisnik može dublje komunicirati. Ovi sustavi mogu koristiti hardver kao što su monitori osjetljivi na dodir i uređaji sa senzorima pokreta.
Interaktivni sustavi obično se odnose na računalne i tehnološke sustave dizajnirane s interaktivnim komponentama. Te komponente često imaju oblik korisničkih sučelja koje omogućuju korisniku određenog računalnog sustava ili softvera učinkovitiji rad s tim sustavom. Interaktivni sustavi mogu se sastojati od softverskih ili hardverskih sustava, iako se oboje često koriste u posebno složenim sustavima.
Softverska komponenta interaktivnih sustava može imati više različitih oblika. To može uključivati bilo što, od operativnog sustava (OS) na računalu, koji korisniku omogućuje lakšu interakciju i izmjenu datoteka ili organizacijskih mapa na sustavu, do bankovnog softvera koji klijentima omogućuje pregled i interakciju s njihovim bankovnim računima putem Internet. Ovim se sustavima često pristupa pomoću osnovnih ulaznih uređaja, ali su dizajnirani da omoguće tim uređajima lakšu interakciju sa sustavom.
Mnoge računalne igre, na primjer, razvijene su s brojnim tipkovničkim prečacima kako bi se poboljšala interaktivna upotrebljivost sustava. Softver koji se koristi u stvaranju računalne grafike ili za digitalnu manipulaciju audio i video zapisa često uključuje slične interaktivne sustave. Ove vrste tipkovničkih prečaca i kontrole miša osjetljive na kontekst omogućuju lakše korištenje i brži pristup uobičajenim funkcijama sustava.
Postoje i brojni interaktivni sustavi koji uključuju hardver osim standardnog miša i tipkovnice za unos. To uključuje zaslone ili monitore osjetljive na dodir, koji se često koriste na malim ručnim uređajima, a sve više se koriste i za računalne zaslone. Ove vrste unosa mogu se koristiti zajedno s drugim ulaznim uređajima, omogućujući veću prilagodbu i pružajući razinu interaktivnosti koja se prilagođava željama korisnika sustava.
Razvijaju se i napredniji interaktivni sustavi, uključujući i one koji koriste tehnologiju senzora pokreta za praćenje kretanja korisnika sustava. Ovi su sustavi obično dizajnirani da uvelike poboljšaju način na koji korisnik komunicira s korisničkim sučeljem (UI) i učine iskustvo korištenja računala ili drugog sustava organskim. Osnovna ideja iza mnogih od ovih sustava je ukloniti barijeru ulaznog uređaja i omogućiti potpunu interakciju između korisnika i sustava.