Kako je to polje koje se stalno širi, teško je nabrojati sve različite vrste iskustvene terapije. Neke od glavnih vrsta uključuju hipnozu, desenzibilizaciju i reprocesiranje pokreta očiju (EMDR) i psihodramu. Često se koriste i geštalt, umjetnička terapija i terapija igrom te jungovski rad s pijeskom. Sve ove terapijske metode postavljaju da se dublji aspekt “znanja” može doseći kada ljudi razumiju svoje sukobe kroz djelovanje ili iskustvo.
Dok se psihodrama često smatra jednom od prvih vrsta iskustvene terapije, Freudova upotreba hipnoze prethodila je tome. Kada je Freud to upotrijebio u praksi, nastojao je pomoći svojim klijentima da dožive svoje sukobe na mnogo dubljoj razini. Kod nekih pacijenata je hipnotičko stanje izazvalo abreakciju, proživljavanje prethodnih traumatskih iskustava. Freud je postavio da bi klijent tada mogao bolje obraditi distres jer njegova točka gledišta u ponovnom doživljavanju nije bila ista kao kad se trauma prvi put dogodila.
Sličan koncept Freudovoj hipnozi i abreakciji je EMDR. Dok se osoba upućuje da pomakne oči kako bi pratila metronom ili prste terapeuta, ona istovremeno ponovno doživljava teške iskušenja ili misli povezane s njima. Smatra se da istovremeni pokreti očiju i prisjećanje na te incidente pomažu klijentu da ponovno obradi uznemirujuća iskustva. Ovaj oblik iskustvene terapije često se koristi za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Psihodrama datira s početka 20. stoljeća i uglavnom je grupna iskustvena terapija. Jedna članica grupe igra ulogu koja je na neki način povezana s njezinim životom, dok ostali članovi grupe imaju sporedne uloge. Ovo nije napisano i omogućuje pojedincima da glume svoja iskustva ili da ispravljaju druge ljude koji “glume svoj život”, riječima i djelima tijekom improvizirane izvedbe.
Geštalt terapija, koja je jedna od najpoznatijih vrsta iskustvene terapije, uvelike se oslanja na principe psihodrame, ali se može primijeniti u individualnim okruženjima. Dio ove terapije skreće pozornost na klijentove neprikladne riječi i neverbalni jezik. Drugi aspekti traže od klijenta da izravno odglumi probleme sukoba. Jedna dobro poznata vježba u Gestaltu je “prazna stolica”, u kojoj se klijenti prebacuju između sebe i drugih, poput roditelja. Tako je iskustveno moguć razgovor između klijenta i druge osobe koju klijent “glumi”.
Terapije umjetnošću i igrom mogu biti prikladne za djecu ili odrasle. Terapije igrom posebno su korisne djeci koja mogu imati poteškoća provesti sat vremena u razgovoru s terapeutom. Umjesto toga, sukob se može razumjeti u kontekstu ponašanja i u nekoliko pitanja koja bi terapeut mogla postaviti tijekom sesije. Likovne terapije uključuju doživljaj nesvjesnog kroz umjetnički izraz.
Jungovski rad s pijeskom je varijanta umjetničkih terapija i terapija igrom. I odrasli i djeca mogu preoblikovati pijesak i dodati mu figure kako bi stvorili scenu. Pričati o tome može i ne mora biti potrebno, ali scena se interpretira kroz odabrane motive. Za klijenta je ovo još jedan način interakcije s nesvjesnim umom.