Kirurški zahvat za popravak lopatice ili lopatice i njezinih pričvršćenih mišića, tetiva i ligamenata izvodi se bilo “zatvorenim” ili “otvorenim” zahvatom. “Zatvoreni” zahvati se izvode artroskopom i malenom kamerom umetnutom kroz jedan ili više rezova do 4 inča (10 cm), a zatim se zatvaraju šavovima i malim zavojem. “Otvoreni” zahvati su kompliciraniji i mogu zahtijevati veće rezove koji rezultiraju većim gubitkom krvi i većim zavojima koji pokrivaju ranu.
Lopatica je velika trokutasta kost koja povezuje humerus, ili kost nadlaktice, s ključnom kosti ili ključnom kosti. Različite vrste kirurgije lopatice uključuju operaciju na lopatici same lopatice ili na bliskim spojevima četiri glavna mišića – supraspinatus, infraspinatus, subscapularis i teres minor. Popravak proksimalnih veza ovih mišića na glenohumeralni zglob u ramenu općenito se ortopedski naziva operacijom ramena.
Operacija lopatice ne uključuje operaciju u prostorima oko lopatice. Ni operacija lopatice ne uključuje niti jedan od tri glavna zgloba s kojima su lopatica i njezini mišići povezani. Dva produžetka lopatice, nazvana korakoid i akromion, idu u rame i oko glenohumeralnog zgloba. Ortopedska kirurgija u ovim područjima također se obično naziva operacijom ramena umjesto kirurgije lopatice.
Dok lopatica nema zglobove između sebe i rebara, ona je povezana s ključnom kosti, odnosno ključnom kosti, a oni se zajedno nazivaju rameni pojas. Lopatica ima snažne mišiće koji je povezuju s rebrima koji omogućuju fleksibilno kretanje cijelog ramenog pojasa bez zglobova. Lopatica se uglavnom sastoji od jedne tvrde kosti u gornjem dijelu leđa, tako da se teško, ali ne i nemoguće, prijelomiti. Može biti slomljena, pa čak i slomljena na nekoliko dijelova teškom traumom.
Kirurški zahvat za slomljenu lopaticu se obično ne radi osim ako frakturni fragmenti nisu “pomaknuti” ili nisu poravnati s izvornim položajem lopatice. Klinički je zapaženo da je više od 90 posto prijeloma skapule ostalo poravnato ili “nepomaknuto” zbog teškog jastuka mišića oko glavnog dijela lopatice. Prijelomi lopatice obično se dopuštaju da zacijele bez kirurškog zahvata, s “otvorenom” operacijom lopatice koja se izvodi samo za ponovno poravnavanje fragmenata prijeloma.
Kirurški zahvat također se može učiniti za krilnu lopaticu. Lopatica obično ostaje u relativno ravnom položaju kada osoba nešto gura ili podiže ruke; međutim, kada ova aktivnost uzrokuje da lopatica strši u gornjem dijelu leđa, nalik na krilo, to može ukazivati da je ozlijeđen dugi torakalni živac. Ako testovi pokažu da je živac doista ozlijeđen, tada se može napraviti operacija “duge torakalne dekompresije”. Ova operacija se ne radi na samoj lopatici, već na živcu i pokazala se dosta uspješnom.