Koje su različite vrste književnog diskursa?

Različite vrste književnog diskursa su transakcijske, izražajne i poetske. Diskurs se odnosi na način na koji se jezikom manipulira kako bi se prenio određeni učinak ili izazvao specifičan odgovor. Većina fikcionalnih oblika književnosti koristi se pjesničkim diskursom, iako također mogu uključiti upotrebu ekspresivnog diskursa na iskustveni način. Transakcijski diskurs prvenstveno se koristi u poslovnoj komunikaciji, kao što je oglašavanje ili dopisivanje.

Ekspresivni književni diskurs obično se sastoji od kreativne nefikcijske proze. Primjeri ekspresivnog diskursa uključuju pisma, dnevničke zapise i pisanje toka svijesti. Ova vrsta diskursa ističe sposobnost pojedinca da izrazi svoje osobno stajalište. U eri digitalnog izdavaštva, online blogovi su postali popularan oblik izražajnog diskursa.

Jedan od najistaknutijih i najpoznatijih oblika književnog diskursa je poetski. Ova vrsta pisane komunikacije uključuje većinu kreativnih djela, uključujući izmišljene romane, poeziju, zbirke izmišljenih kratkih priča i scenarije. Unutar poetskog diskursa postoji mnogo različitih vrsta žanrova ili stilova pisanja. Fikcijski diskurs teži se usredotočiti na to kako se jezik formira i koristi za komuniciranje različitih apstraktnih tema, filozofskih ideologija, postavki i slika. Ova vrsta književnog diskursa također se bavi rješavanjem emocionalnih pitanja kroz razvoj likova.

Drugi glavni tip književnog diskursa je transakcijski. Većina ove komunikacije usmjerena je na uspostavljanje određenog stupnja interakcije s čitateljem. To je najčešći oblik diskursa koji se koristi u poslovnoj korespondenciji, oglašavanju, uputama za uporabu i uredničkim člancima. U većini slučajeva nastoji potaknuti čitatelja na akciju, kao što je kupnja proizvoda ili traženje više informacija.

Književni se diskurs obično analizira na tečajevima književnosti, kreativnog pisanja i engleskog sastava. Analiza diskursa može se koristiti za podučavanje pravilne jezične strukture, razvoj vokabulara i povećanje sposobnosti pojedinca za učinkovitu komunikaciju. U naprednim tečajevima književnosti tradicionalni i iskustveni oblici analiziraju se prema njihovoj učinkovitosti i namjeravanom značenju. Obično se raspravlja o izboru tehnika, kao što su točka gledišta, prijelaz scene i opisni jezik.

Isto tako, ekspresivni je diskurs postao proučavana umjetnička forma u većini naprednih programa kreativnog pisanja. Ova vrsta pisane komunikacije obično se kategorizira kao kreativna nefikcija i predstavljena je djelima u memoarskom stilu, zbirkama proze i komentarima. Akademski eseji oblik su izražajnog diskursa koji se dodjeljuju studentima na fakultetskim tečajevima engleskog jezika kako bi im pomogli da razviju svoje vještine pisanja. Forma eseja to postiže tako što se učenici usredotočuju na strukturu odlomka i rečenice, uz demonstriranje sposobnosti podržavanja ili neslaganja s određenim argumentom.