Nonfiction kratke priče istinite su priče koje su čvrsto utemeljene na činjenicama, ali koje koriste iste stilove i tehnike koje se koriste u izmišljenim kratkim pričama. Također se nazivaju narativne nefikcijske priče ili književne nefikcijske priče, nefikcijske kratke priče nastoje biti zabavne, a istovremeno prikazuju događaje onako kako su se stvarno dogodili. Različite vrste nefikcijskih kratkih priča uključuju ispovijesti, osobne eseje i anegdote. Ispovijesti su istiniti prikazi problema ili moralne dileme s kojima se pisac suočava. U osobnim esejima pisac čitatelju prenosi neko osobno iskustvo ili sjećanje, a anegdote su vrlo kratke i sažete nefikcijske kratke priče koje mogu imati duhovit, dirljiv ili uzbudljiv završetak.
Ispovijesti su nefikcijske kratke priče u kojima se lik suočava s nekim problemom, sukobom ili moralnom dilemom. Ideja ispovijedi je da je to istinit prikaz stvarne situacije ili događaja koji je proživio pisac. Priča o ispovijedi često uključuje lik koji mora donijeti neugodnu odluku, poput odluke hoće li prevariti supružnika, hoće li napustiti nasilnu vezu ili će ukrasti od poslodavca zbog očajne financijske situacije. Ova vrsta nefikcijske kratke priče također može biti o liku koji donosi sumnjiv izbor i, kao rezultat, mora se nositi s posljedicama, čak i ako je jedina posljedica njegova ili njezina vlastita krivnja. Od početka 20. stoljeća postojalo je nekoliko popularnih časopisa koji su objavljivali isključivo ispovjedne priče.
Osobni eseji, koji se ponekad nazivaju i osobnim narativima, su kratke priče u kojima pisac čitatelju prenosi neko osobno iskustvo ili sjećanje. Mnogi eseji se odnose na dokazivanje tvrdnje, iznošenje uvjerljivih argumenata ili navođenje razloga iza mišljenja, ali svrha osobnog eseja je jednostavno prenijeti osobne događaje čitatelju kako su se stvarno dogodili. Pisac osobnog eseja pokušava čitatelju prenijeti misli, emocije i osjećaje koje je u tom trenutku doživio. Osobni esej također može završiti tako da pisac objasni lekciju koju je naučio ili spoznaju do koje je došao zbog tog iskustva. Osobni eseji imaju mnogo zajedničkog s dnevničkim ili dnevničkim zapisima u kojima bi pisac mogao opisati stvari koje je doživljavao iz dana u dan, ali osobni eseji obično su strukturiraniji i, poput kratkih priča, često imaju jasan početak, sredina i kraj.
Iako anegdote, poput osobnih eseja, povezuju neko osobno iskustvo ili sjećanje s čitateljem, obično su mnogo kraće. Mnoge anegdote duge su samo jedan ili dva odlomka i mogu biti smiješne, tužne ili uzbudljive. Anegdote mogu završiti moralnom, životnom lekcijom ili, u slučaju humorističnih anegdota, udarnom crtom.