Kao jedan od ključnih koraka u dijagnosticiranju celijakije koriste se razne pretrage krvi za celijakiju, koje se zajednički nazivaju krvna ploča za celijakiju. Krvna ploča za celijakiju bilježi više od normalne razine određenih vrsta antitijela što ukazuje na vjerojatnost prisutnosti celijakije. Ovi laboratorijski rezultati koriste se za dijagnozu celijakije u kombinaciji s kliničkom simptomatologijom, fizikalnim pregledom i biopsijom tankog crijeva.
Celijakija, također nazvana celijakija ili enteropatija osjetljiva na gluten, autoimuni je i probavni poremećaj. Protein nazvan gluten, koji se nalazi u mnogim žitaricama, izaziva stvaranje antitijela koja napadaju crijevnu sluznicu. Nastala šteta otežava apsorpciju hranjivih tvari na normalnoj razini i može dovesti do pothranjenosti, bez obzira na količinu hrane koju pojedinac konzumira. Testovi krvi za celijakiju potrebni su kako bi se kliničarima pomoglo u dijagnosticiranju ove bolesti, koja se može razviti u bilo kojoj fazi života.
Krvni testovi za celijakiju mogu uključivati panel od nekoliko povezanih laboratorijskih testova. Neke vrste testova traže više razine određenih vrsta antitijela. Protutijela identificirana u laboratorijskim testovima mogu uključivati anti-endomizij antitijela, anti-gliadin antitijela, deamidirana glijadin peptidna antitijela ili anti-tkivna transglutaminaza antitijela. Neke krvne pretrage provjeravaju razinu željeza ili proteina. Celijakija se dijagnosticira kombinacijom rezultata laboratorijskih pretraga, kliničkih znakova bolesti i biopsijom tankog crijeva radi utvrđivanja mogućih oštećenja.
Celijakiju ponekad može biti teško dijagnosticirati jer su njezini simptomi tako raznoliki. Stoga su testovi celijakije nužni za potvrdu početne dijagnoze na temelju kliničke simptomatologije. Klinički znakovi celijakije mogu varirati od probavnih ili mišićno-koštanih problema do napadaja ili trnaca ekstremiteta. Drugi naizgled nepovezani simptomi mogu uključivati čireve u ustima, anemiju, gubitak kose, česte modrice ili kožni osip koji svrbi. Celijakija se ponekad javlja u kombinaciji s drugim medicinskim stanjima kao što su reumatoidni artritis, Downov sindrom, dijabetes tipa 1 ili lupus.
Nakon pozitivne dijagnoze putem testova krvi za celijakiju i drugih dijagnostičkih alata, osoba s celijakijom mora prestati jesti hranu koja sadrži gluten, uključujući pšenicu, raž, ječam i zob. Ne postoji lijek za bolest, ali klinički simptomi i povezane komplikacije mogu se smanjiti trajnim usvajanjem dijete bez glutena. Općenito, stanje se popravlja u roku od nekoliko mjeseci nakon usvajanja promjena u prehrani, iako bi nekim osobama moglo proći dvije do tri godine da povrate zdravlje. U nekim slučajevima, pojedinci kojima ne pomažu promjene u prehrani mogu zahtijevati intravenske dodatke prehrani kako bi izbjegli pothranjenost.