Ne postoji lijek za Downov sindrom, ali postoje različiti tretmani koji mogu pomoći djetetu s ovim stanjem da nastavi aktivan i zdrav život. Neke od različitih vrsta liječenja Downovog sindroma uključuju fizioterapiju za poboljšanje raspona pokreta i govornu terapiju koja pomaže djetetu da nauči komunicirati s drugima. Radna terapija je također važna jer uči dijete da postane samostalniji. Djeca s Downovim sindromom često se lakše debljaju od drugih, stoga je praćenje prehrane neophodno.
Iako ne postoji lijek za Downov sindrom, postoji niz dostupnih tretmana koji pomažu u upravljanju stanjem i poboljšanju kvalitete života. Terapija Downovog sindroma također je važna za roditelje jer odgajanje djeteta s tim stanjem može biti teško. Roditelji koji imaju dijete s Downovim sindromom često dobivaju informacije o tom stanju jer veće razumijevanje može biti umirujuće. Postoji i niz grupa podrške za roditelje jer može biti korisno razgovarati s drugima u istoj situaciji.
Što prije počne liječenje Downovog sindroma, to dijete ima veće šanse da vodi zdrav i aktivan život. Rana intervencija, kako se to ponekad zna, znači da se djetetu od malih nogu pruža liječenje i obrazovanje. Različite vrste liječenja, koje uključuju niz različitih zdravstvenih djelatnika, mogu biti učinkovite u liječenju djece s Downovim sindromom.
Jedna vrsta liječenja Downovog sindroma je fizioterapija. Djeca s ovim stanjem često imaju problema s rasponom pokreta. Kao rezultat toga, vježbe i fizikalne terapije poput masaže mogu pomoći. U slučaju bebe s Downovim sindromom, fizioterapija može pomoći novorođenčetu da nauči hodati ili sjediti. Različiti zdravstveni djelatnik, ponekad poznat kao radni terapeut, može biti uključen u liječenje Downovog sindroma kako bi naučio dijete kako obavljati svakodnevne zadatke kao što je jelo.
Ostali medicinski stručnjaci koji mogu biti uključeni u liječenje Downovog sindroma uključuju logopede, dijetetičare i audiologe. Dijete s Downovim sindromom ponekad ima poteškoća s govorom, stoga je logoped važan za podučavanje komunikacijskih vještina. Praćenje prehrane je također bitno jer su osobe s Downovim sindromom skloni pretilosti ako unos hrane nije strogo kontroliran. Smatra se da je to zbog sporijeg metabolizma, što otežava sagorijevanje kalorija, uz više sjedilački način života.