Liječenje hipertermijom u području liječenja raka može se primijeniti na tri načina: regionalno, lokalno i cijelo tijelo. Tretmani cijelog tijela uključuju podizanje temperature cijele osobe, isključujući glavu. Regionalna terapija zagrijava dio tijela, poput ruke ili noge. Lokalni tretmani hipertermije zagrijavaju mali dio tijela, kao što je tumor, kako bi se uništile stanice raka. Toplina može učiniti liječenje raka učinkovitijim, pa se tretmani hipertermije često koriste u kombinaciji s lijekovima kao što su kemoterapija i zračenje.
Tretmani hipertermije cijelog tijela mogu se koristiti za liječenje slučajeva metastatskog raka ili raka koji se proširio cijelim tijelom. U ovom slučaju, tjelesna temperatura je podignuta na 107 – 108°F (oko 41.67 – 42.2°C). Povišene temperature ne samo da mogu učiniti stanice raka sklonijima uništavanju kemoterapijom, već mogu također pomoći u stimuliranju imunološkog odgovora. Kako bi povisio tjelesnu temperaturu, liječnik može koristiti različite tehnike kao što su uranjanje pacijenta u toplu vodu, korištenje toplovodnih deka, stavljanje u termalnu komoru i korištenje induktivnih zavojnica. Nuspojave ovog liječenja mogu uključivati mučninu, povraćanje i proljev.
Liječenje regionalnom hipertermijom koristi se kada liječnik želi povisiti temperaturu dijela tijela. Ovi dijelovi mogu uključivati ruku, nogu, organ ili šupljinu unutar tijela. Postoje tri različite tehnike koje se koriste u ovom obliku liječenja hipertermije: duboko tkivo, regionalna perfuzija i kontinuirana hipertermička peritonealna perfuzija (CHPP). Tretman dubokog tkiva koristi aplikatore koji se postavljaju izvan šupljine, organa ili dijela tijela koji se zagrijava. Zatim se različite vrste energije, kao što su mikrovalovi ili radiofrekvencije, šalju u tkiva kako bi se podigla temperatura.
Regionalna perfuzija uključuje korištenje vanjskog stroja za zagrijavanje krvi. Krv se ispumpava iz tijela pacijenta, zagrijava u stroju, a zatim se pumpa natrag u tijelo. U krv se također mogu dodati kemoterapijski lijekovi. Kontinuirana hipertermična peritonealna perfuzija slična je regionalnoj perfuziji. Međutim, umjesto da se krv zagrijava, kemoterapijski lijekovi se zagrijavaju i pumpaju u peritonealnu šupljinu – šupljinu koja sadrži probavne organe.
Posljednja od različitih vrsta liječenja hipertermije je lokalna hipertermija. Postoje tri oblika liječenja lokalne hipertermije: vanjski, intraluminalni ili endokavitarni i intersticijski. Vanjska tehnika se koristi kada se tumor nalazi blizu ili unutar kože. Liječnik može staviti aplikatore na kožu preko tumora. Zatim se energija šalje u tumor kako bi se podigla njegova temperatura.
Kada se tumor nalazi u ili oko šupljine, na primjer u rektumu, može se koristiti intraluminalno liječenje. U ovom obliku liječenja hipertermijom, sonda se postavlja unutar samog tumora. Tada se energija, kao što su mikrovalne pećnice, radiofrekvencije ili ultrazvuk, šalje ravno u tumor kako bi se podigla njegova temperatura. Intersticijska hipertermija slična je intraluminalnoj po tome što se sonda stavlja u tumor i energija se šalje kroz nju. Razlika je u tome što se intersticijska hipertermija koristi za liječenje tumora koji se nalaze duboko u tijelu.