Hiperventilacija je stanje koje obično karakterizira teško i ubrzano disanje, ponekad u kombinaciji s panikom izazvanom stresom. Ako hiperventilaciju prati bol ili krvarenje, ili ako se događa prvi put, oboljelog treba odvesti u hitnu pomoć. Dok čekate hitnu pomoć, postoji nekoliko vrsta liječenja hiperventilacije. Pacijent može disati vrlo sporo, uzimajući samo jedan udah svakih nekoliko sekundi. Druge vrste liječenja hiperventilacije uključuju pokrivanje usta rukom ili papirnatom vrećicom kako bi se povećao CO2 u krvi.
Kada netko doživi hiperventilaciju, imperativ je da ljudi oko njega ili nje ne paničare. Panika će vjerojatno samo uzrokovati veću tjeskobu pacijenta i pogoršati napad. Umirujuće riječi, nježno tapšanje pacijenta po leđima i uvjeravanje da će sve biti u redu obično pomažu olakšanju hiperventilacije. Riječi treba govoriti tiho, mirnim glasom. Ljudi se ne bi trebali okupljati oko pacijenta jer on ili ona moraju imati dovoljno prostora za disanje i opuštanje.
Kontrolirano, sporo disanje često je učinkovit tretman za hiperventilaciju. Pacijent treba namjerno udahnuti, polako i vrlo duboko puniti pluća zrakom. Dah se tada mora zadržati najmanje pet sekundi, a zatim vrlo postupno ispustiti. Ovu tehniku treba ponavljati sve dok hiperventilacija ne prestane. Pacijent se tada može olakšati normalnom disanju.
Drugi tretman za hiperventilaciju uključuje stavljanje jedne ruke na usta i pritiskanje desne ili lijeve nosnice palcem. Pacijent bi trebao disati polako, kao što je gore navedeno, oko jedne minute. Osoba tada može začepiti drugu nosnicu. Uravnoteženo disanje često smiruje jer tjera pacijenta da sporije uvlači zrak. Nekima bi možda bilo ugodnije jednostavno staviti ruku preko usta i ostaviti nos slobodnim. Disanje treba polako uzimati kroz nos.
Metoda papirnatih vrećica vrlo je popularan tretman za hiperventilaciju. Otvor male smeđe papirnate vrećice treba nježno skupiti u jednu od pacijentovih šaka, ostavljajući vrećicu dovoljno otvorenom da pokrije pacijentova usta i nos. Pacijent tada treba naizmjenično udahnuti 12 polaganih udisaja u vrećicu i 12 bez vrećice. Ako pacijent ne može držati vrećicu, to može učiniti prijatelj ili član obitelji. U tim slučajevima vrećicu treba vrlo nježno držati uz lice kako se pacijent ne bi osjećao kao da se guši.