Različite vrste liječenja kleptomanije, poremećaja kontrole impulsa u kojem osoba ima nagon za krađom stvari koje nemaju osobnu ili novčanu vrijednost, uključuju različite vrste lijekova i terapije. Budući da je točan uzrok poremećaja nepoznat, ne postoji utvrđeno liječenje kleptomanije. Za neke, liječenje se može sastojati od procesa pokušaja i pogrešaka u pokušaju pronalaženja rješenja koje djeluje na upravljanje poremećajem. Iako postoji malo znanstvenih dokaza koji bi potvrdili da lijekovi posebno liječe kleptomaniju, čini se da određene vrste lijekova pomažu u upravljanju poremećajem, kao i drugim psihološkim stanjima ako istodobno postoje. Uz terapiju, osoba s poremećajem može razgovarati i identificirati temeljne psihološke probleme koji bi mogli uzrokovati ili povećati stanje.
Antidepresivi, lijekovi protiv ovisnosti i stabilizatori raspoloženja nekoliko su primjera vrsta lijekova koji bi mogli biti korisni pri liječenju kleptomanije. Najčešći antidepresivi koji se koriste za liječenje poremećaja su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su fluoksetin, paroksetin i sertralin. Lijek za ovisnost, kao što je naltrekson, također može biti koristan u liječenju kleptomanije smanjenjem nagona za krađom, kao i užitka koji proizlazi iz tog čina. Za stabilizaciju promjena raspoloženja, litij bi mogao pomoći. Uravnotežavanjem raspoloženja smanjuju se nagle i neravnomjerne promjene raspoloženja, a time se može smanjiti i želja za krađom.
Različiti oblici terapije, poput kognitivne bihevioralne terapije ili obiteljske terapije, također mogu biti korisni u liječenju kleptomanije. Terapija može biti jedan na jedan, samo s pacijentom i terapeutom, ili može biti u grupnom okruženju s više ljudi. U terapiji pacijent može razgovarati i identificirati svoj poremećaj; mogao bi otkriti temeljne uzroke svog stanja i naučiti se nositi s porivom za krađu. Na primjer, tehnike koje bi mogao prakticirati kada se suoči s porivom za krađom su terapija averzije ili sustavna desenzibilizacija.
Kleptomanija, ako se ne liječi, može dovesti do raznih problema kao što su emocionalni ili pravni problemi. Osoba s poremećajem treba potražiti liječenje kako bi izbjegla ove komplikacije, koje uključuju negativne osjećaje prema sebi, kao što su krivnja, poniženje i sram, kao i uhićenje i uništavanje odnosa s drugima. Važno je znati da, iako osoba traži liječenje od kleptomanije, liječenje poremećaja može biti težak pothvat. Uvijek postoji rizik od recidiva, stoga je potrebno biti vrijedan i motiviran za oporavak.