Sepsa ili sindrom sistemskog upalnog odgovora (SIRS) je infekcija koja ulazi u krvotok. Liječenje sepse uključuje lijekove za liječenje infekcije, kao i lijekove za liječenje drugih simptoma bolesti. Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje sepse su antibiotici, vazopresori, kortikosteroidi, inzulin, imunostimulansi, lijekovi protiv bolova i sedativi. Također može biti potrebna terapija ili operacija.
Glavna linija obrane od infekcije su antibiotici. Liječnik će propisati antibiotik širokog spektra za borbu protiv infekcije sepse, dok čeka da kulture utvrde točnu prirodu infekcije. Nakon što se bakterija uzgaja, liječnik može propisati specifičniji antibiotik za ciljanje bakterija. Ovi se antibiotici obično daju intravenozno.
Vazopresori se koriste kada pacijentov krvni tlak padne vrlo nisko. Nizak krvni tlak povećava rizik od razvoja septičkog šoka, ozbiljne komplikacije sepse. Vazopresorni lijekovi sužavaju krvne žile, što povećava krvni tlak.
Ostali oblici liječenja sepse ovise o simptomima koje pacijent ima. Inzulin se često koristi za stabilizaciju šećera u krvi, koji može varirati u bolesnika sa sepsom. Čini se da kortikosteroidi smanjuju incidenciju sepse koja prerasta u septički šok. Lijekovi koji jačaju imunološki sustav pomažu tijelu u borbi protiv infekcije koja dovodi do sepse. Lijekovi protiv bolova i sedativi pomažu pacijentu da se nosi s nelagodom povezanom s infekcijom.
Pacijenti koji se liječe sepsom mogu zahtijevati potpornu terapiju dok se oporavljaju. To može uključivati liječenje kao što su IV tekućine, kisik ili potporno disanje kroz respirator. Ako se septička infekcija razvila iz medicinskog uređaja, kao što je drenažna cijev ili IV linija, možda će biti potrebno ukloniti uređaj. Ako je infekcija iza sebe ostavila džepove infekcije, može biti potrebno kirurško uklanjanje.
Učinkovitost liječenja sepse povećava se ranim otkrivanjem infekcije i hitnim početkom liječenja. Zdravstveni radnici će započeti liječenje dok pokušavaju izolirati izvor infekcije. Uobičajena područja nastanka uključuju kožu, pluća, crijeva, žučni mjehur, jetru i bubrege. Ljudi s najvećim rizikom od razvoja septičkog šoka uključuju one s ugroženim imunološkim sustavom, osobe u bolnici, one s invazivnim medicinskim uređajima, kao što su cijevi za disanje, te vrlo mlade i stare.
Simptomi sepse uključuju povećan broj otkucaja srca i disanja, groznicu, mrljavu kožu, smanjenje proizvodnje mokraće, smanjen broj trombocita, poteškoće s disanjem, abnormalni srčani ritam i promjenu mentalnog statusa. Pacijent koji osjeti ove simptome i pad krvnog tlaka pati od septičkog šoka. Septički šok je potencijalno po život opasno stanje koje može dovesti do zatvaranja organa i smrti tkiva.