Na tržištu je nekoliko različitih klasa lijekova za virus humane imunodeficijencije (HIV) za liječenje pacijenata zaraženih ovim virusom. To uključuje inhibitore reverzne transkriptaze, inhibitore proteaze i inhibitore fuzije. Liječnik će odrediti koji su lijekovi za HIV najprikladniji za pacijenta nakon temeljite procjene i razgovora s pacijentom o ciljevima liječenja. Budući da virus nije moguće iskorijeniti iz tijela, svrha liječenja je suzbijanje replikacije kako bi se spriječio nastanak sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS). To će također spriječiti razvoj komplikacija u bolesnika s uznapredovalom HIV infekcijom.
Svi lijekovi protiv HIV-a aktivni su u nekoj fazi virusne replikacije kako bi spriječili da se virus sam reproducira u tijelu. Neki djeluju tako da sprječavaju virus da uđe i otme stanicu sa svojim genetskim materijalom. Drugi će dopustiti virusu da uđe u stanice, ali stvara kamen spoticanja kada se pokuša razmnožavati. Virus će pogriješiti lijek kao dio svog genetskog koda i stvoriti pogrešne replike s umetcima iz lijeka.
Postoji nekoliko vrsta inhibitora reverzne transkriptaze. “Nukle” su nukleozidni ili nukleotidni inhibitori reverzne transkriptaze (NSTI i NRTI). Ovi lijekovi ometaju enzim reverzne transkriptaze koji virus treba da se replicira. “Non-nukes” ili nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NNRTI) su još jedan primjer. Učinkovitost lijeka može ovisiti o vrsti HIV-a koji pacijent ima; virus dolazi u nekoliko podtipova koji su obično endemični u različitim regijama.
Inhibitori proteaze ometaju proteazu, još jedan enzim koji virus treba da napravi kopije samog sebe, dok inhibitori fuzije, ili inhibitori ulaska, sprječavaju HIV da uopće uđe u stanice. Ovi lijekovi protiv HIV-a ne daju virusu priliku da se počne razmnožavati održavanjem neprijateljskog okruženja unutar tijela. Druga skupina lijekova protiv HIV-a poznatih kao inhibitori integraze također otežava HIV-u ulazak i vezu sa stanicama kako bi se spriječilo da kolonizira stanice i poveća virusno opterećenje pacijenta.
U antiretrovirusnoj terapiji za HIV, liječnik obično propisuje lijekove iz dvije različite klase kako bi se virus ciljao iz više kutova. Bolesnici se moraju pridržavati režima liječenja. Povremeno će možda biti potrebno prilagoditi doze kako bi se zadovoljile promjenjive zdravstvene potrebe pacijenta. Još jedan problem s lijekovima protiv HIV-a je pitanje koinfekcija poput tuberkuloze i hepatitisa C, koje mogu zakomplicirati liječenje. Ove infekcije mogu zahtijevati promjene u režimu uzimanja lijekova ili pažljivije praćenje.