Likovni portret se može klasificirati prema medijima, temi ili povijesnoj eri. Uz ove tradicionalnije klasifikacije, postoje i drugi, moderniji načini definiranja likovnog portreta, kao što su portreti okoliša, koji se mogu klasificirati prema njihovom tretmanu subjekta i okoline. Umjetnost je polje koje se neprestano razvija koje omogućuje stalne inovacije i novi razvoj koji nastaje onoliko brzo koliko ih umjetnici mogu istražiti i dovesti do izražaja. Ova stalna promjena donosi nove interpretacije likovnog portreta i načina na koji hvata živi subjekt.
Jedna vrsta likovnog portreta može se opisati prema mediju korištenom za njegovo stvaranje, kao što su moderni fotografski portreti koji snimaju subjekte kao što su slavne osobe, članovi kraljevske obitelji, dojenčad i novovjenčani parovi. Povijesno gledano, likovni portreti nastajali su uljanom bojom jer je njome bilo lakše manipulirati i suši se dovoljno sporo da umjetnik ima više vremena za rad na određenom efektu. Portreti bi čak mogli biti stvoreni kao isklesani komadi u mramoru ili drvu, učinkovito bilježeći aktivan život u neživom, nepomičnom mediju, kao u skulpturi ratnika na konju koji se diže.
Najpopularniji subjekt likovnog portreta je ljudski subjekt u svim njegovim mogućim pozama i prikazima. U antičko doba, portretirani subjekti su gotovo uvijek bili članovi kraljevske obitelji ili plemstva. Moderni prikazi običnih ljudi u njihovom prirodnom okruženju postali su uobičajeniji. Neki likovni umjetnici proširili su definiciju portreta specijalizirajući se za fotografiranje ili slikanje portreta kućnih ljubimaca kako bi ljubitelji životinja mogli imati prikaze svojih pasa, mačaka, konja ili drugih voljenih životinja.
Jedna svrha likovnog portretiranja je obilježavanje važne prilike u životu subjekta. Ljudi bi mogli naručiti fotografe ili slikare da naprave portrete trudnih majki, djece na njihove rođendane ili parova koji su zaručeni zbog vjenčanja. Neke europske kulture čak imaju dugogodišnju tradiciju uzimanja portreta preminulih voljenih osoba u svojim kovčezima, okruženih cvijećem.
Portretni subjekti mogu biti prikazani u raznim pozama. Drevne civilizacije obično su čuvale slike određenih članova kraljevske obitelji i plemstva u skulpturama poprsja glave i ramena. Tijekom renesanse, portreti plemića u punoj veličini obično su naručivali sami subjekti. Često su te prikaze strogo kontrolirala osoba na portretu kako bi se dočarao dojam autoriteta ili moći. Neki od tih ljudi su čak natjerali umjetnika da manipulira detaljima kako bi izgledali privlačniji minimizirajući neprivlačne crte lica. U viktorijansko doba, minijaturni profili voljenih osoba bili su popularni načini snimanja portreta voljenih i ostali su takvi sve do raširene uporabe fotografije.
Moderne interpretacije likovnog portreta dale su umjetnicima slobodu u načinu na koji mogu manipulirati rasvjetom, pozama i okolinom kako bi bolje izrazili prirodu subjekta. Portret iz okruženja smješta subjekt u okruženje koje daje izjavu i opisuje identitet osobe. Često je okolina od jednake ili veće važnosti u usporedbi s subjektom portreta. Primjer za to bi bio portret umjetnika Arnolda Newmana koji je prikazao umjetnika Man Raya ispred jedne od Rayovih slika ili pijanista Igora Stravinskog sa svojim klavirom.