Makroekonomija je grana ekonomije koja proučava gospodarstvo jedne nacije sa širokog stajališta primjenom makroekonomskih čimbenika. To je u suprotnosti s mikroekonomijom, koja proučava gospodarstvo primjenom neposrednijih ekonomskih principa. Makroekonomski čimbenici uključuju aspekte kao što su stope inflacije, razine nezaposlenosti, kamatne stope, stopa potrošačke potrošnje, bruto domaći proizvod (BDP), nacionalni dohodak i razine cijena.
Proučavanje makroekonomskih čimbenika omogućuje ekonomistima da naprave zaključke o stanju gospodarstva kao i ekonomskim trendovima na temelju signala tih čimbenika. Na primjer, rast BDP-a mogao bi biti okidač za inflaciju i druge povezane ekonomske učinke. Kako bi se razumjeli makroekonomski čimbenici, možda će ih biti potrebno sagledati pojedinačno iu odnosu na njihov utjecaj na gospodarstvo.
Inflacija je jedan od glavnih makroekonomskih čimbenika koje ekonomisti prate zbog svoje uloge ili važnosti kao preteče neželjenih ekonomskih čimbenika. Ti čimbenici mogu uključivati razinu nezaposlenosti, smanjenje vrijednosti valute, smanjenje količine robe koju valuta može kupiti i porast BDP-a. Jedan od učinaka inflacije je da smanjuje vrijednost novca, zbog čega je potrebno da se više novca koristi za kupnju stalne količine dobara.
Makroekonomija obuhvaća proučavanje stope potrošnje dobara i usluga od strane potrošača s ciljem proučavanja učinaka. Kada potražnja za robom premašuje ponudu, to može dovesti do neželjenih makroekonomskih čimbenika poput inflacije i neodrživih razdoblja gospodarskih aktivnosti. Ova vrsta intenzivnog razdoblja ekonomske aktivnosti poznato je kao razdoblje gospodarskog procvata. Razlog zašto je to nepoželjno je zato što nije održivo i često dovodi do razdoblja pada, poznatog i kao depresija.
Ekonomisti i različite vlade obično proučavaju gospodarstvo u unaprijed određenim ciklusima, koji mogu biti godišnji, tromjesečni ili svake četiri godine. Svrha proučavanja ponašanja gospodarstva u ciklusima je dati ekonomistima mjerilo za mjerenje ponašanja gospodarstva. Na primjer, mjere agregatne ili srednje cijene robe unutar svakog ciklusa i uspoređuju ih s prethodnim ciklusima kako bi utvrdili jesu li cijene konstantne ili se kreću prema gore ili prema dolje. Rezultati ove studije dopuštaju različitim vladama da primjene različite mjere za ispravljanje uočenih neravnoteža.