Kako upotreba tehnologije nastavlja rasti velikom brzinom, sposobnost pohranjivanja velikih količina informacija postaje sve važnija. Ove podatke mora biti lako dohvatiti, ali ih je teško izbrisati ili oštetiti. Masovna pohrana podataka je pojam koji se koristi za opisivanje mnogih načina na koje se mogu pohraniti velike količine podataka kako bi se koristile ili zaštitile. Vrste masovne pohrane podataka uključuju tvrde diskove, optičke diskove (CD i DVD), USB pogone i sigurne digitalne (SD) kartice. Svaka vrsta metode skladištenja ima prednosti i nedostatke u vezi s namjeravanom upotrebom.
Pogoni tvrdog diska mogu biti prijenosni ili trajni ugradnji u računalo ili drugi elektronički uređaj. Mogu sadržavati velike količine podataka, ali mogu biti skupe u odnosu na druge uređaje manjeg kapaciteta. Sustav magnetskih diskova koristi se za pohranu podataka, što olakšava dohvat i organiziranje.
USB pogoni djeluju slično kao prijenosni tvrdi diskovi jer omogućuju prijenos podataka s jednog mjesta na drugo. Mali, pravokutni uređaj priključen je na USB priključak računala, što omogućuje prijenos datoteka između dva uređaja. Najčešći naziv za USB pogon je flash pogon. One su iznimno prenosive i relativno jeftine u usporedbi s većim mogućnostima masovne pohrane, ali nemaju kapacitet za držanje toliko podataka.
Optički podatkovni diskovi koriste posebnu vrstu lasera za stvaranje i čitanje podataka. Oni mogu pohraniti značajne količine podataka, ali dohvaćanje je sporije nego kod mnogih drugih metoda i potrebna je posebna oprema. DVD diskovi imaju veći kapacitet od CD-a. Neke vrste diskova su samo za čitanje, što znači da se podaci na njih mogu zapisati samo jednom, dok su oni koji dopuštaju ponovno upisivanje podataka skuplji. Mnogi optički diskovi mogu se koristiti u drugoj elektroničkoj opremi za pristup pohranjenim podacima, uključujući glazbene playere i DVD playere.
Secure digital (SD) kartice i druge digitalne kartice najčešće se nalaze u digitalnim fotoaparatima, glazbenim playerima i mobitelima. Oni su vrlo mali i sadrže relativno velike količine podataka. Moraju ih čitati kompatibilni čitači i mogu prikazati podatke samo na odgovarajućem uređaju. Na primjer, kamera ne može čitati digitalnu karticu koja sadrži glazbene datoteke.
Masovna pohrana podataka nije isto što i memorija računala. Ovo je, zapravo, privremena vrsta pohrane na računalu kojoj se ne može pristupiti nakon što je računalo isključeno i ne može se prenositi između uređaja. Količina podataka koja se može pohraniti na uređaj za masovnu pohranu podataka mjeri se u bajtovima. Kapacitet se kreće od najmanje količine, kilobajta (KB), do najveće količine, terabajta (TB). Kilobajt je 1,024 bajta, megabajt (MB) je 1,024 KB, gigabajt (GB) je 1,024 MB, a terabajt je 1,024 GB.