Vrsta meditativnog položaja koji koristi meditator temelji se na vrsti meditativne prakse koju on ili ona prakticira, njihovoj fizičkoj sposobnosti i osobnoj fleksibilnosti. Pozi medijacije se razlikuju jer svaki može ponuditi drugačije okruženje za meditativno iskustvo. Na primjer, ležeći meditativni položaj potaknut će vrlo opuštenu meditaciju. S druge strane, neke aktivne prakse najbolje je poduzeti na mobilniji način, kao što je korištenje meditativnih položaja za stajanje ili hodanje. Različite vrste dobro poznatih, sjedećih meditativnih položaja, poput lotosa i poza joge po mjeri, nude opcije za one koji žele ostati budni i prizemljeni u isto vrijeme.
Jedan od najpoznatijih meditativnih položaja je osnovna lotosova poza, koja se može promijeniti u srodne poze, poput pola lotosa, ako se ukaže potreba. Puni lotos se prakticira tako da prekriži noge i položi desnu nogu na lijevo bedro, a lijevu nogu na desno bedro. Jastuk se često koristi u sjedećim meditativnim položajima; preporuča se da bude između 2 do 6 inča (5.08 do 15.24 cm) i da bude dovoljno čvrsta da se ne stisne kada se sjedne. Koji god sjedeći položaj se prakticira, sve treba vježbati s relativno ravnim, ali ne i krutim kralježnicom. To pomaže praktičaru pronaći ravnotežu između stanja budnosti i opuštenosti.
Iako mnogi učitelji obeshrabruju učenike da leže dok meditiraju, postoje slučajevi u kojima se preporučuje ovaj meditativni položaj. Ponekad je ležanje najbolja opcija za vježbače s problemima s leđima i za one koji imaju poteškoća s održavanjem opuštenog stanja tijekom vježbanja. Mogu se eksperimentirati s različitim ležećim položajima dok se ne pronađe držanje koje pronalazi ravnotežu između opuštenosti i budnosti. Vježbanje s vrlo opuštenim položajima može pomoći početniku meditatoru da smiri um za kraće vrijeme.
Jedan uobičajeni ležeći meditativni položaj je poluležeći položaj. U tom položaju osoba leži ravno na leđima, savija koljena tako da su podignuta i usmjerena prema stropu, a može koristiti i mali jastuk ispod podnožja vrata. Stopala bi trebala biti postavljena na pod u istom području koje bi bilo prirodno da leže potpuno ravno. Ovaj poluležeći položaj nudi udobnost, ali ima dovoljno mišićne integracije da se praktičar može oduprijeti da zaspi. Često se kombinacija sjedećih, ležećih i pokretnih položaja koristi u pokušaju integracije medijacije u svakodnevni život praktičara.