Uobičajene vrste mišićnih bolesti su neuromišićni poremećaji kao što su multipla skleroza i mijastenija gravis, te stanja koja se razvijaju unutar samog skeletnog mišića, a nazivaju se miopatije. Neuromišićne bolesti pogađaju komunikaciju između mišića i živaca koji kontroliraju njihovo kretanje, a često su progresivne i fatalne. Neke su miopatije nasljedne bolesti, poput mišićne distrofije, koje uzrokuju postupnu slabost i gubitak mišićnog tonusa što ponekad dovodi do paralize. Mišićni grčevi i grčevi nisu specifične vrste bolesti, ali mogu biti uzrokovane metaboličkim problemima ili ozljedama.
Različite vrste mišićnih bolesti klasificirane su prema njihovom anatomskom izvoru, bilo u mišićima, u živcima koji ih kontroliraju ili u okolnom vezivnom tkivu. Mnoge mišićne bolesti su neuromišićnog porijekla. Oni se mogu razviti iz problema na spojevima gdje se živci spajaju s mišićima, obično signalizirajući njihovu kontrakciju kad god se tijelo pomakne. Patologije također mogu biti uzrokovane kada su dijelovi mozga i leđne moždine koji nadziru kretanje mišića oštećeni ili na neki drugi način oslabljeni, mijenjajući tonus mišića kako bi postao spastičan ili krut. Mnogi oblici neuromišićnih bolesti su naslijeđeni, iako se čini da neka rijetka, često terminalna stanja poput amiotrofične lateralne skleroze imaju iznenadni početak.
Miastenija gravis je bolest koja se javlja kada je živac koji opskrbljuje određeni mišić napadnut od strane preaktivnog imunološkog sustava, blokirajući njegove signale na neuromišićnom spoju i uzrokujući gubitak dobrovoljne kontrole tamo. Multipla skleroza je bolest živčanog sustava koja uništava izolaciju oko živaca, sprječavajući mozak da šalje signale tijelu. Kada mišići prestanu primati komunikaciju od živaca, ne mogu funkcionirati i atrofiraju, što dovodi do gubitka kontrole i eventualne degeneracije.
Neke vrste mišićnih bolesti koje se često javljaju – miopatije – rezultat su neuroloških uzroka, kao što je nasljedna slabost proteina koji čine mišićna vlakna. Kako bi se normalno kretanje dogodilo, ta vlakna moraju ostati jaka i biti sposobna kontrahirati kada im susjedni živac pošalje signal da to učine. Mišićne distrofije uključuju defekte gena, što rezultira poremećenom proizvodnjom proteina potrebnog za normalnu kontrakciju. Oni dovode do progresivnog gubitka kontrole mišića, uzrokujući simptome koji uključuju slabost i otežano kretanje te klasične probleme lica kao što su spušteni kapci i slinjenje.
Grčevi i mišićni grčevi ne smatraju se bolešću mišića, već se smatraju simptomima temeljnih poremećaja ili rezultatom ozljede. Grčevi su, na primjer, bolne i nevoljne kontrakcije mišića, a često zahvaćaju kvadricepse natkoljenice, trbušne mišiće i donji dio listova. Ponekad su uzrokovane dehidracijom ili nakupljanjem mliječne kiseline tijekom intenzivnih naleta atletske aktivnosti. Bakterijske infekcije poput tetanusa uzrokuju jaku ukočenost i zaključavanje mišića.