Različite vrste mitoloških junaka često se temelje na nizu zajedničkih osobina i atributa, te su uvelike postali arhetipovi za moderne priče o herojima. Mnogi heroji koji se mogu naći u raznim mitovima su besmrtni ili djelomično besmrtni zbog nekog božanskog podrijetla ili roditeljstva. Postoji i niz mitoloških junaka koji nisu besmrtni. Ovi smrtni heroji često su moćni ili mudri kraljevi, iako postoji niz priča u kojima junaku na neki način pomažu drugi. Mnogi mitološki junaci imaju neku vrstu mana ili tragičnog promašaja koji istovremeno povećava njihovo herojstvo i dovodi do njihovog pada.
Mitološki junaci su likovi koji se pojavljuju u širokom rasponu mitoloških sustava, koji djeluju na načine koji su vrijedni pažnje ili poštovanja. Ovi likovi često prevladavaju neku vrstu zla ili izvode legendarna djela zbog kojih se čine izvan dosega ljudskog ponašanja. Mnogi od ovih mitoloških heroja su bogovi ili druga besmrtna bića, obično djelomično ljudski potomci bogova ili božica. Dok besmrtnost sama po sebi čini ove likove izvanrednim, njihovi postupci obično poboljšavaju ovaj status i mogu uključivati ubijanje mitoloških zvijeri, spašavanje ili pomaganje smrtnicima na neki način i prkošenje tiranima.
Međutim, postoje mnogi mitološki heroji koji nisu ni besmrtni niti imaju božansko porijeklo. Ovi smrtni heroji su često jači, pametniji ili na neki drugi način superiorniji u odnosu na “normalne” ljude i tu superiornost demonstriraju kroz herojska djela koja su korisna za druge. Takvi se heroji često viđaju u nordijskoj mitologiji, u kojoj su kraljevi i ratnici odgovorni za ubijanje strašnih zvijeri i borbu u legendarnim ratovima i sukobima. Ovim mitološkim junacima često pomažu drugi, bilo kao skupina avanturista, kao što su Jason i Argonauti iz grčke mitologije, ili kroz posjedovanje legendarnih artefakata poput začaranog mača.
Mnogi mitološki junaci pate od neke vrste mane, često nazivane tragičnim nedostatkom, što omogućuje tim junacima da ostanu “ljudskiji”. Čak i besmrtni i nadnaravni heroji mogu imati ovu vrstu mana, koja u konačnici može biti njihov poništenje ili barem predstavlja sukob koji moraju prevladati. Hubris, ili pretjerana količina ponosa, jedna je od najčešćih tragičnih mana heroja, osobito u grčkim i rimskim mitovima. Ova mana često rezultira mitološkim junacima koji pomažu drugima i ubijaju čudovišta, samo da bi povjerovali da su nezaustavljivi i dočekali svoj kraj na način koji ih čini izvanrednijima i služi podsjećanju ljudi da nitko nije nepobjediv.