Multimedijske video datoteke mogu doći u različitim formatima, od kojih svaka ima razinu popularnosti na temelju nekoliko specifikacija. Na temelju dostupnosti i upotrebe, najpopularnije vrste multimedijskih video formata su Audio Video Interleave (AVI) i Moving Pictures Expert Group (MPEG). Mobilni uređaji i online streaming usluge često koriste Flash video (FLV), Windows Media™ Video (WMV) i Partnerski projekt treće generacije (3GP). Ostali uobičajeni multimedijski video formati uključuju QuickTime® Movie (MOV), Matroska (MKV) i RealMedia® (RM). DivX® i Ogg također su popularni među korisnicima.
AVI je prvi put razvijen krajem 1992. kao sredstvo za istovremeno omogućavanje i video i audio reprodukcije. Njegove mogućnosti kompresije datoteka učinile su ga popularnim izborom među korisnicima koji su imali ograničen prostor na svojim tvrdim diskovima. Napredak u tehnikama kompresije i tehnologiji dijeljenja informacija omogućio je AVI-ju da zadrži svoju popularnost godinama, budući da je format datoteke i dalje jedan od najčešće preuzimanih multimedijskih video formata. AVI videozapisi imaju datotečni nastavak .avi.
MPEG je, s druge strane, razvijen 1993. godine i prvenstveno se koristio za sadržavanje video i audio informacija za video kompakt diskove (VCD). Prva verzija formata, MPEG-1, trebala je smanjiti veličinu slika kako bi se pridržavala ograničenja brzine prijenosa, što je rezultiralo videozapisima relativno lošije kvalitete od one koja je tada bila dostupna. Nadogradnje formata omogućile su visoke razlučivosti, skalabilne rezolucije i poboljšanu kompresiju datoteka. Audio podaci sadržani u MPEG datotekama obično se komprimiraju unutar MPEG Audio Layer III (MP3) formata, jednog od najpopularnijih dostupnih multimedijskih audio formata. Često korištena proširenja datoteka za MPEG multimedijske video formate uključuju .mpeg, .mpg i .mp4.
Web-mjesta za dijeljenje videa kao što je YouTube™ često koriste FLV i WMV kao svoje multimedijske video formate po izboru. Formati omogućuju brži i glatkiji prijenos podataka putem Interneta u usporedbi s drugim formatima, iako uz gubitak kvalitete videa. Nadogradnje tehnologije omogućuju korisnicima da se odluče za video visoke razlučivosti, ali zbog toga brzine strujanja postaju znatno sporije. Ekstenzije datoteka uključuju .flv i naprednije .f4v za FLV i .wmv za WMV.
3GP se najčešće može vidjeti u videozapisima snimljenim mobilnim telekomunikacijskim (3G) telefonima treće generacije. Format, iako slabe kvalitete u usporedbi s drugim vrstama datoteka, ima mnogo manje veličine datoteka, što ga čini idealnim formatom za manji prostor na disku koji se nalazi u mobilnim telefonima. 3GP se obično dijeli putem usluge multimedijskih poruka (MMS) i prijenosa uređaja za pohranu, ali se prenosi i preuzima i putem interneta.