U cjelokupnom konceptu ekologije, nekoliko pojmova izaziva veću zbrku od opisa objekata, resursa ili praksi kao „održivih“. Nekima su održivi materijali oni koji su obnovljivi; na primjer, usjevi koji se mogu pobrati, ali se neprestano sadi i ponovno uzgaja. Drugi smatraju da su održivi materijali oni koji se mogu više puta ponovno upotrijebiti recikliranjem. Iako ne postoji univerzalno dogovorena definicija održivosti, većina definicija uključuje koncept da se materijal može koristiti brzinom koja će budućim generacijama omogućiti pristup istom obilju resursa bez nanošenja ekološke štete.
Fosilna goriva jasan su primjer potpuno neodrživog resursa. Iako Zemlja prirodno proizvodi fosilna goriva kao dio razgradnje organskog materijala, stopa kojom ljudi troše gorivo znači da se ta količina neprestano smanjuje. Osim toga, budući da izgaranje fosilnih goriva dodaje zagađujuće elemente u zrak, kopno i more, ne može se smatrati da upotreba ovog neodrživog skupa materijala nema utjecaj na okoliš.
Obnovljivi materijali mogu biti, ali nisu uvijek, održivi materijali. Kada se uzgaja kukuruz, može se pobrati i ponovo posaditi korištenjem nekog od požnjevenih sjemenki. Teoretski, ovaj ciklus se može nastaviti beskonačno, osobito ako se koriste zelene prakse kako bi se nadoknadila šteta po lokalni ekosustav. Ako se kukuruz rafinira u etanol, dobiveni proizvod može biti obnovljiv, ali nije održiv, zbog onečišćenja okoliša uzrokovanog postupkom rafiniranja.
Neki ljudi smatraju da su materijali koji se mogu reciklirati održivi materijali, ali uz upozorenje da materijal također mora biti biorazgradiv. Pamučna tkanina, na primjer, može se koristiti u više navrata dok ne dođe do biološke razgradnje i dok materijali ne istrunu natrag u organske spojeve, ne ostavljajući mjerljiv negativan utjecaj na Zemlju. Plastika se, međutim, može reciklirati, ali se obično ne smatra održivom, jer može proći stotine ili tisuće godina da se razgradi. Osim toga, ovisno o kemijskom sastavu plastike, okoliš može biti oštećen jer štetne kemikalije iz materijala ulaze u Zemlju.
Vrlo je teško pronaći savršeno održive materijale; rijetko je da se rast, pročišćavanje, životni ciklus i razgradnja bilo kojeg materijala mogu dogoditi bez utjecaja na Zemlju. Velik dio onoga što određuje održivost ovisi o stopi potrošnje; šumsko voće moglo bi se smatrati održivim u neposjećenoj, zdravoj šumi, ali ako bi tisuću ljudi dotrčalo i ubralo ih, nekadašnji održivi usjev brzo bi bio uništen.
Za one koji žele živjeti ekološki prihvatljivo, važno je pažljivo istražiti sve tvrdnje o održivosti. U mnogim slučajevima, materijali koji se smatraju održivim zapravo su obnovljivi ili reciklirani, ali nisu održivi. Ipak, materijali koji ne odgovaraju konceptu savršene održivosti i dalje mogu biti znatno manje štetni za okoliš od neobnovljivih ili recikliranih izvora. Drvo iz šuma koje se neprestano sadi i održava, reciklirana izolacija od trapera i hrana iz organskih izvora koji se brinu o sigurnom prometu Zemlje, te taktike koje nadoknađuju bilo kakvu ekološku štetu možda nisu savršeno održivi materijali, ali ipak mogu učiniti puno dobrog.