Neke od najčešće korištenih vrsta dijagnostičke opreme za snimanje uključuju rendgenske strojeve, skenere za kompjuteriziranu tomografiju (CT), skenere za magnetsku rezonanciju (MRI), skenere pozitronske emisijske tomografije (PET) i ultrazvučne strojeve. Svaki od ovih dijelova opreme za dijagnostičko snimanje omogućuje zdravstvenim djelatnicima proučavanje različitih unutarnjih struktura tijela. Iako je sličan po naslovu, svaki dio opreme obavlja različitu funkciju koja pomaže profesionalcima u dijagnostici i liječenju.
Rendgenski aparati rade tako što šalju malu količinu zračenja, u obliku elektromagnetskih valova, kroz tijelo na film ili posebnu ploču. Elektromagnetske valove obično apsorbiraju kosti, gusta tkiva i bilo koji metalni predmeti unutar tijela i prolaze kroz meka tkiva, poput kože, mišića i masnoće. Kada se film ili ploča razvije u radiografiju, sva područja na kojima su apsorbirani elektromagnetski valovi iz rendgenskog uređaja izgledaju bijela. Područja na kojima su valovi prošli sve do filma ili ploče izgledaju crna. X-zrake se često koriste za dijagnosticiranje problema s kostima, kao što su prijelomi ili zubne šupljine, te za prepoznavanje stranih predmeta u tijelu, poput metaka ili noktiju.
CT skeneri su posebna vrsta rendgenskih aparata. Općenito, CT skeneri uključuju veliki prsten koji emitira elektromagnetske valove i hvata one koji prolaze kroz tijelo. Skener je spojen na računalo koje pomaže interpretirati rendgenske slike i obično ih prikazuje kao presjek ili dvodimenzionalni prikaz rendgenskih dijelova tijela. CT skeneri općenito bilježe više detalja od rendgenskih strojeva, pa se mogu koristiti za pomoć pri prikazivanju kostiju, organa, tumora i drugih tkiva u tijelu.
Druga vrsta dijagnostičke opreme za snimanje je MRI skener. Za razliku od rendgenskih aparata i CT skenera, MRI skener ne koristi zračenje; umjesto toga koristi magnetske i radio valove. MRI skener obično uključuje veliki magnet u obliku cilindra s rupom u sredini u koju pacijent klizi. Ovaj magnet stvara magnetsko polje koje okružuje pacijenta dok on ili ona ulazi u skener. Općenito, radio valovi se zatim prolaze kroz tijelo u pravilnim intervalima, stvarajući tako podatke koji se prenose na spojeno računalo, koje prevodi podatke u slike presjeka organa, krvnih žila i kostiju.
PET skeneri su još jedna vrsta dijagnostičke opreme za snimanje koja koristi prsten u koji pacijent klizi. U tom slučaju, prsten otkriva radioaktivni materijal koji pacijent obično proguta, udahne ili primi intravenskom injekcijom neposredno prije PET skeniranja. Pacijent tada obično leži na stolu i klizi u prsten PET-skenera, gdje detektori prate radioaktivni materijal dok se kreće kroz tijelo. Prsten je pričvršćen za računalo, koje koristi informacije o tome koliko se radioaktivnog materijala apsorbira kako bi stvorilo sliku onoga što se događa unutar tijela. Općenito, PET skeneri se mogu koristiti kako bi se vidjelo kako određeni organi, kao što su srce i mozak, te tjelesne funkcije, kao što je protok krvi, rade.
Posljednja uobičajena vrsta dijagnostičke opreme za snimanje je ultrazvučni aparat. Ultrazvučni strojevi se obično sastoje od nekoliko komponenti, uključujući sondu, računalo i video monitor. Sonda šalje visokofrekventne zvučne valove kroz tijelo, a zatim osluškuje odjeke. Te informacije računalo prevodi u sliku koja se obično prikazuje na video monitoru. Ultrazvučni strojevi se često koriste za pregled mekih tkiva tijela, kao što su organi i krvne žile, te za pregled unutrašnjosti maternice tijekom trudnoće kako bi se pratio razvoj fetusa.