Ostavština je pravni postupak kojim se ostaviteljeva ostavina obračunava nakon smrti, a imovina prenosi na korisnike. Dok se ostavinski postupci mogu donekle razlikovati ovisno o jurisdikciji, ostavinski poslovi ostaju slični. Uobičajeni primjeri ostavinskih poslova uključuju ostavinskog suca, ostavinskog odvjetnika ili odvjetnika, ostavinskog pomoćnika, izvjestitelja ili službenika ostavinskog suda i procjenitelja ostavine.
Kada netko umre, potrebno je popisati imovinu ostavine, platiti račune ostavine, a preostala imovina prenijeti na korisnike. Taj je postupak poznat kao ostavina i rješava se putem ostavinskog suda. Ako je ostavitelj ostavio oporuku, tada se oporuka mora službeno podnijeti sudu i prihvatiti u ostavinu. Čak i kada ostavitelj umre bez oporuke ili bez oporuke, ostavinski predmet se i dalje može otvoriti i na ostavinu se primjenjivati zakoni o nasljeđivanju bez oporuke. Ostavinski poslovi uključuju sve one pozicije koje su dio ostavinskog procesa.
Među popisom ostavinskih poslova je i procjenitelj ostavine. Procjenitelj ostavine često se zapošljava ubrzo nakon što je ostavitelj umro dok je ostavina u postupku popisa. Kada ostavilac umre ostavljajući osobnu ili nekretninu, vrijednost imovine mora se utvrditi i prijaviti sudu. U nedostatku posebnih ostavina od ostavitelja, imovina će se prodati, a prihod podijeljen korisnicima ostavine.
U samom sudu postoji niz ostavinskih poslova. Ostavinski sudac vodi postupak od upisa ostavine do konačnog obračuna i zaključenja. Ostavštinski službenik bit će odgovoran za primanje svih spisa u predmetu i održavanje spisa. Sudski izvjestitelj bit će odgovoran za pomoć sucu u sudnici i vođenje točne evidencije postupka. Zahtjeve za prijepis svih ročišta također će rješavati izvjestitelj ostavinskog suda.
Ostavinski odvjetnici i odvjetnici također su primjeri ostavinskih poslova. Kada sud otvori ostavinski predmet, sud će imenovati izvršitelja ili upravitelja ostavine. Ako je oporuku izvršio ostavitelj, tada će sud općenito odobriti osobu koja je navedena u oporuci. U nedostatku oporuke, sud će je imenovati na vlastitu inicijativu. Ostavinski odvjetnik često zastupa izvršitelja ili upravitelja. Osim toga, ako je oporuku oporuke podnio korisnik ili nasljednik, tada je potreban ostavinski odvjetnik ili odvjetnik koji će zastupati osobu koja osporava oporuku.