Postoje četiri općeprihvaćene vrste paradoksa. Prvi se zove istiniti paradoks i opisuje situaciju koja je u konačnici, logički istinita, ali je ili besmislena ili smiješna. Lažni predstavlja problem koji obično koristi neku vrstu netočne pretpostavke da opravda rezultat koji je u stvarnosti lažan. Antinomija ili semantički autoreferencijalni paradoks postavlja niz uvjeta, a zatim postavlja pitanje, čije rješenje postaje proturječno, što rezultira nedostatkom valjanog odgovora. Dialetheia navodi da i izjava i suprotnost te izjave mogu istovremeno biti istiniti.
Istinski paradoksi definirani su činjenicom da je logika primijenjena na situaciju u konačnici istinita unutar danog konteksta. Najpoznatiji primjer istinitog problema uključuje teoretičara koji ima 20 godina, ali je imao samo pet rođendana. Rješenje problema je to što je njegov rođendan na prijestupni dan i događa se samo jednom u četiri godine. Iako je situacija logično istinita, izjava je prilično besmislena.
Primjer lažnog paradoksa je ideja ispaljene strijele u metu. Vježba pretpostavlja da, da bi strijela stigla do cilja, mora prijeći pola udaljenosti da bi stigla do cilja. Nakon što je na pola puta prema meti, sada mora prijeći polovicu preostale udaljenosti da stigne do cilja. Svaki put kada strelica prijeđe polovicu preostale udaljenosti da bi stigla do cilja, tada mora prijeći polovicu kraće preostale udaljenosti, do beskonačno beskonačno malih mjerenja. To bi dovelo do zaključka da, budući da strijela uvijek mora prijeći polovicu udaljenosti, ona nikada ne bi stigla do cilja, što je pogrešan zaključak.
Antinomija predstavlja izjavu, pitanje ili problem na koji se čini da nema odgovora prema zdravom razumu ili unaprijed definiranom skupu pravila. Paradoks brijača, varijacija paradoksa Bertranda Russella, primjer je toga. Ova antinomija pretpostavlja da postoji grad u kojem “brijač brije sve i samo one muškarce u gradu koji se ne briju sami”. Pitanje koje se postavlja je tko brije brijača? Ako se brije, onda brije čovjeka koji se brije i krši premisu.
Konačno, tu je i dialetheia. Ne postoje pravi primjeri ovog tipa, iako postoji mnogo filozofskih argumenata zašto bi trebali ili ne bi trebali postojati. Opći koncept je da i uvjet i suprotno od uvjeta mogu biti istiniti u isto vrijeme i koegzistirati zajedno.