Različite vrste poduzeća u javnom sektoru u osnovi su poduzeća u državnom vlasništvu koja su uključena u proizvodnju i isporuku dobara i usluga ljudima. Te se jedinice razlikuju od svojih kolega iz privatnog sektora u smislu da mogu, ali ne moraju biti orijentirane na profit, pri čemu je njihova primarna funkcija obično katalizator u promicanju komercijalnog rasta. Poduzeća u javnom sektoru trebala bi uključiti bilo koju vrstu poslovanja u rasponu od maloprodaje do komunalnih usluga poput električne energije i obrazovanja sve dok je subjekt u skladu sa smjernicama koje je odredila vlada.
Kada država posjeduje minimalno 51 posto u maloprodajnom poduzeću, trgovine tog poslovanja rade u skladu s poreznim obrascima i propisima koji se primjenjuju na sve druge tvrtke u javnom sektoru. Maloprodajna mjesta poput robnih kuća, diskontnih trgovina i supermarketa obično se klasificiraju prema proizvodima koje prodaju. Ova grana je namijenjena stvaranju rada unutar javnog sektora i poticanju gospodarskog rasta pružanjem poticaja pojedincima i organizacijama.
Jedna od glavnih djelatnosti u javnom sektoru je proizvodnja, koja uključuje veliku pretvorbu sirovina u gotove proizvode. Univerzalna važnost proizvodnje leži u činjenici da većina društava za svoj opstanak ovisi o opskrbi gotovih proizvoda i da je učinkovitost industrijske proizvodnje ta koja određuje ekonomsku snagu. Kroz proizvodnju država stvara horde radnih mjesta u javnom sektoru, a u kombinaciji sa zapošljavanjem u privatnom sektoru, to može rezultirati doprinosom rastu. Bez ove vrste poslovanja u javnom sektoru, zemlje bi se često morale uvelike oslanjati na uvezenu robu dok bi velik dio svojih poreznih prihoda slale u inozemstvo.
Među raznim poduzećima u javnom sektoru, najraširenije su uslužne djelatnosti u obliku ugostiteljstva, popravka, zdravstvene skrbi i obrazovanja. Uslužne djelatnosti razlikuju se od ostalih vrsta zapošljavanja u javnom sektoru zbog nematerijalne prirode usluga koje se pružaju umjesto vidljivog proizvoda. Ove vrste radnih mjesta zapošljavaju obrazovane radnike koji pomažu u oblikovanju različitih oblika vlasti, načina na koji se djeca poučavaju i kako se troše porezni prihodi. Ostala poduzeća u javnom sektoru uključivala bi bolnice, knjižnice, pa čak i neprofitne organizacije.