Važno je razumjeti kako se definiraju vrste poremećaja kontrole impulsa. U psihijatrijskoj medicini i medicini mentalnog zdravlja, Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) definira koja se stanja odnose na lošu kontrolu impulsa. Ove definicije mogu izostaviti neke bolesti definirane drugdje u tekstu ili koje mogu imati samo probleme s kontrolom impulsa kao značajku. Glavne vrste poremećaja kontrole impulsa kako ih definira DSM su piromanija, kleptomanija, povremeni eksplozivni poremećaj, trihotilomanija, patološko kockanje i sveobuhvatni konačni tip koji se naziva “nije drugačije navedeno”.
Svaki poremećaj impulsa može se definirati kao nemogućnost kontrole ponašanja određenih vrsta, čak i kada to ponašanje povrijedi osobu ili šteti drugima. Trihotilomanija je primjer ponašanja koje najviše šteti pojedincu. U tom stanju ljudi čupaju svoju kosu, često ostavljajući ćelave mrlje ili odsutnost trepavica i obrva. Poriv za tim nadjačava činjenicu da ponašanje često dovodi do osobne neugodnosti, a može dodatno uzrokovati trajni gubitak kose ili oštećenje kože. S vremenom se osobama s ovim poremećajem može pomoći posebnim savjetovanjem, iako bolest postaje mnogo teže liječiti kod odraslih.
Još jedan od ovih poremećaja je kleptomanija, što je poriv za krađu stvari iz trgovina ili drugih mjesta. Kompulzivna krađa svakako ugrožava ugled osobe i može rezultirati zatvorom. Piromanija također ima dvostruki potencijal štete, jer ljudi koji osjećaju stalnu prisilu na podmetanje požara mogu povrijediti ili ubiti sebe i druge. Patološko kockanje može biti štetno za kockara i sve članove obitelji od kojih bi kockar mogao uzeti novac, sa ili bez dopuštenja. Neki kompulzivni kockari izgubili su životnu ušteđevinu svojih obitelji i desetkovali vlastite financije.
Intermitentni eksplozivni poremećaj, koji se ponekad naziva i poremećaj bijesa, stanje je u kojem ljudi imaju ekstremne i pretjerano ljute i nasilne reakcije na situacije. To može rezultirati fizičkim ozljeđivanjem drugih, uništavanjem imovine ili pokušajem povrijediti nešto ili nekoga. Obično se dijagnosticira u nedostatku drugih stanja kao što su depresija ili zlouporaba supstanci, a može se pojaviti u tinejdžera i odraslih, a povremeno i djece.
U kategoriji koja nije drugačije naznačena, neki poremećaji kontrole impulsa uključuju seksualnu ovisnost, kompulzivnu kupovinu ili opetovano samoozljeđivanje (rezanje ili druge ozljede). Mnogi se ljudi pitaju gdje su druga ponašanja ovisnosti, poput nekih oblika opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ovisnosti o alkoholu i drogama, ili sklonosti pedofiliji, definirana u DSM-u. Ovi poremećaji doista uključuju probleme s kontrolom impulsa, ali se definiraju pod različitim naslovima u DSM-u.
Postoje mnoga psihijatrijska stanja koja mogu uzrokovati lošu kontrolu impulsa, poput bipolarnog poremećaja ili graničnog poremećaja osobnosti. Međutim, one su definirane kao zasebne bolesti koje imaju komponente kontrole impulsa. Odvojeni dijelovi DSM-a koji se mogu baviti kontrolom impulsa na manje izravan način uključuju ona područja koja pokrivaju zlouporabu supstanci i poremećaje hranjenja te stanja kao što su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja ili parafilije poput pedofilije.