Koje su različite vrste poslova državnih izvođača?

Poslovi državnih izvođača uključuju pojedince koji rade za privatne tvrtke s kojima je ugovoren rad za vladu. Kako bi smanjile troškove povezane s zapošljavanjem velikog broja dugoročnih zaposlenika, vlade često angažiraju privatne tvrtke za završetak kratkoročnih projekata. Većina poslova državnih izvođača su kratkoročni poslovi. U nekim industrijama vlade pristaju na višegodišnje ugovore s poduzećima, što znači da neki od tih poslova traju dulje.

Komunalna poduzeća u državnom vlasništvu često unajmljuju izvođače za obavljanje radova na održavanju i dovršetak velikih projekata i nadogradnje u postrojenjima za električnu energiju i kanalizaciju. Privatne tvrtke ugovorene za obavljanje ovog posla zapošljavaju inženjere, električare i druge kvalificirane stručnjake za obavljanje specifičnih zadataka. Brojni su poslovi državnih izvođača za profesionalce, uključujući inženjere nakon prirodnih katastrofa. Medicinski djelatnici, uključujući liječnike i medicinske sestre, također imaju ugovor da rade za vladu nakon što se dogode prirodne katastrofe, a vrlo često ti stručnjaci nadgledaju volontere iz dobrotvornih i drugih nevladinih organizacija.

Vojska često unajmljuje privatne izvođače za osiguranje vojnih objekata i državnih zgrada u inozemstvu. Vladu manje košta angažiranje lokalnih privatnih zaštitara, a ne prijevoz velikog broja vojnog osoblja za čuvanje veleposlanstava i druge državne imovine koja se nalazi u drugim zemljama. Tijekom vojnih sukoba često postoje unosni poslovi državnih izvođača za vozače kamiona i druge pojedince s iskustvom u transportnoj industriji, jer se ti radnici unajmljuju da nose zalihe do vojnih postrojenja. Unatoč unosnoj prirodi posla, poslovi koji se nalaze u ratnim zonama izlažu radnike povišenim razinama opasnosti, te stoga vlade obično angažiraju tvrtke koje su specijalizirane za rad u konfliktnim situacijama za rješavanje takvih ugovora.

Kada vlada treba provesti popis, potreban je veliki broj ljudi za prikupljanje podataka o stanovništvu, a vlade često plaćaju privatnim tvrtkama da pronađu radnike koji mogu ići od vrata do vrata i prikupljati podatke o popisu. Popisnici obično rade na nepuno radno vrijeme, a ova radna mjesta ne zahtijevaju nikakve specijalističke vještine. Radnici se plaćaju na temelju plaća koje odredi privatna tvrtka koja ih angažira, a ne država, iako država ima neizravan utjecaj na plaće tako što odobrava ponudu izvođača radova.

Ljudi koji preuzimaju poslove državnih izvođača nemaju pravo na iste beneficije kao plaćeni državni službenici. Tvrtke koje se natječu na vladine ugovore obično također ne pružaju te pogodnosti radnicima, budući da većina zaposlenika ima kratkoročne ugovore i nisu zaposleni na neodređeno vrijeme. Ljudi koji rade na državnim ugovorima često rade na istom projektu nekoliko godina, ali za to vrijeme rade za nekoliko različitih tvrtki jer se tvrtka ugovorena za završetak projekta često mijenja na godišnjoj razini.