Glavne vrste pravne povlastice su odvjetnik-klijent, kler-pričesnik, bračno povjerenje, terapeut-pacijent i privilegija protiv samooptuživanja. Te su povlastice dostupne u SAD-u i drugim zemljama običajnog prava. Uz iznimku povlastice protiv samooptuživanja, privilegirane izjave su one dane u posebnom odnosu povjerenja, koje zakon štiti od otkrivanja.
Povlastica odvjetnik-klijent datira iz 1500-ih godina i bila je prva pravna privilegija priznata engleskim common law. Da bi se povlastica mogla pozvati, izjave klijenta moraju biti dane odvjetniku radi dobivanja pravnog savjeta. Izjave su također morale biti date dok je postojao odnos odvjetnik-klijent.
Privilegija se ne odnosi na nekoga tko traži savjet kako počiniti kazneno djelo. Također se može odreći, jer privilegija pripada klijentu, a ne odvjetniku. Može se odreći ako klijent otkrije povjerljive podatke trećoj strani. Maše se i ako klijent optuži odvjetnika za nepravdu ili nemar. Povlaštene informacije se tada mogu otkriti ako je potrebno da odvjetnik objasni ili brani od navoda.
Bračno povjerenje također je zakonska privilegija. Ponekad se naziva povlastica bračne komunikacije, a odnosi se i na građanske i na kaznene predmete. Prema privilegiji, jedan supružnik ne može biti prisiljen da daje štetno svjedočanstvo protiv drugog u vezi povjerenja razmijenjenih tijekom braka. Povjerenja nisu zaštićena ako su data prije braka ili otkrivena trećoj strani. Međutim, privilegija opstaje i nakon razvoda braka ako su izjave dane dok su strane još bile u braku.
Sve američke jurisdikcije priznaju zakonsku privilegiju ispovijedi ili povjerljive komunikacije upućene pripadniku klera. Sve dok su izjave koje je dao pričesnik namijenjene kao privatne i dane u svrhu duhovnog vodstva, one su zaštićene. Povlastica nije samo pričesnika, već se na nju može pozvati i duhovnik. Čak i izjave date u grupnoj raspravi mogu biti zaštićene ako ju je vodio svećenik, a izjave su bile za dobivanje duhovnog vodstva.
U SAD-u je privilegija terapeut-pacijent uglavnom razvijena kroz državna zakonodavna tijela. Kasnije ga je usvojio Vrhovni sud i proširio na licencirane socijalne radnike koji djeluju kao savjetnici. Privilegija je utemeljena na pacijentovoj potrebi za povjerenjem prilikom otkrivanja privatnih strahova i neugodnih osobnih podataka. Privilegija se ne odnosi na prijetnje da će se povrijediti druge osobe, a terapeut mora obavijestiti pacijenta o toj činjenici.
Pravna povlastica protiv samooptuživanja duboko je ukorijenjena u kaznenom pravu i zaštićena Petim amandmanom ustava SAD-a. Njime se zabranjuje vladi da prisili optuženika da da štetno ili inkriminirajuće svjedočenje protiv nje same. Povlastica je apsolutna i može je se odreći samo optužena, koja ne mora svjedočiti na svom suđenju. Privilegij se može ostvariti iu građanskim predmetima, ali samo ako bi svjedokičin iskaz mogao podvrgnuti kaznenoj prijavi.