Postoji nekoliko slojeva probne obuke. Oni koji žele postati probacijski službenik općenito bi trebali započeti s diplomom na fakultetu ili sveučilištu – po mogućnosti diplomom ili magisterijem – iz kaznenog pravosuđa, socijalnog rada ili nekog drugog sličnog područja. Tada bi trebali dobiti profesionalni certifikat. Određena područja ostavinskog rada zahtijevaju dodatnu obuku, kao što je rad s maloljetnicima ili seksualnim grabežljivcima. Konačno, od onih koji rade na probnom radu obično se traži da nastave svoju obuku kako bi zadržali svoju profesionalnu certificiranje.
Probacijski službenici blisko surađuju s osuđenim kriminalcima i nadziru njihovu stalnu asimilaciju u mainstream društvu. Njihova primarna uloga je osigurati suzdržavanje od kriminalnog ponašanja i sudjelovanje u smislenim aktivnostima koje su od koristi društvu, kao što je održavanje plaćenog zaposlenja ili sudjelovanje u društvenom radu. Neki probacijski službenici također služe kao mentori. To se posebno odnosi na rad s maloljetnicima kojima su potrebne odgovarajuće i odgovorne veze odraslih da bi bili uspješni. Probacijski službenici također pronalaze mogućnosti rehabilitacije za pojedince koji bi mogli imati koristi od takvih programa.
Priprema za karijeru probnog časnika obično počinje s diplomom, a za neke pozicije može čak biti potreban i magisterij. Nekoliko agencija u Sjedinjenim Državama razmatrat će kandidate s diplomom suradnika u posebnim okolnostima ili u slučajevima kada postoji veliko iskustvo. To je, međutim, iznimno rijetko. Pojedinci koji žele nastaviti ovu karijeru trebali bi započeti svoju probnu obuku s diplomom iz kaznenog pravosuđa, socijalnog rada, psihologije ili sličnog programa.
Profesionalna certifikacija obično je obavezan dio probne obuke. Zahtjevi za ove programe će se razlikovati ovisno o uključenoj zemlji ili državi. Većina programa probne obuke zahtijeva minimalan broj sati u učionici prije polaganja ispita za certifikaciju. Ovi ispiti mogu uključivati nekoliko odjeljaka uključujući verbalnu, pismenu, psihološku i fizičku komponentu.
Za pojedince koji žele raditi s maloljetnicima često je potrebna dodatna obuka i certifikacija. Dok se svi probacijski službenici usredotočuju na uspješnu rehabilitaciju, to posebno vrijedi za maloljetničke probacione službenike. Tečaji iz dječje psihologije, abnormalne psihologije, čimbenika zlostavljanja i zanemarivanja te razvoja adolescenata uobičajene su komponente ovih programa osposobljavanja za probni rad. Pojedinci koji žele postati maloljetnički probacijski službenici često se potiču na stjecanje dragocjenog iskustva radeći kao učitelji, školski savjetnici, socijalni radnici ili u srodnim područjima ljudskih usluga.
Probacijski službenici koji rade sa seksualnim grabežljivcima također mogu zahtijevati dodatnu obuku. Vjeruje se da seksualni grabežljivci predstavljaju mnogo veću prijetnju široj javnosti od drugih vrsta kriminalaca zbog velikog broja ponavljača. Razumijevanje psihologije ovih pojedinaca nužno je za njihovu uspješnu integraciju u društvo.
Mnoge agencije zahtijevaju od službenika za probaciju da zarađuju godišnje CEU-ove (jedinice za kontinuirano obrazovanje) kako bi zadržali certifikat. Ove probne programe obuke često nude državne ili savezne agencije ili lokalni fakulteti. Teme su različite, ali mogu uključivati zlouporabu supstanci, trening empatije, trening racionalnog ponašanja ili informativni trening o raznim rehabilitacijskim programima koje nude druge agencije.