Programe financiranja trgovine sponzoriraju vlada ili međunarodne financijske organizacije kako bi potaknule banke da financiraju trgovinske transakcije privatnog sektora u područjima u kojima se financijska tržišta raspadaju. Tipični programi uključuju kreditna jamstva, revolving kreditne olakšice i programe ublažavanja rizika, osobito u regijama koje imaju valutna ograničenja i u kojima vanjska trgovina osigurava likvidnost u stranoj valuti. Međunarodne sponzorske organizacije od 2011. uključivale su Azijsku razvojnu banku, Međunarodnu financijsku korporaciju Svjetske banke i Europsku banku za obnovu i razvoj.
Programi kreditnog jamstva osiguravaju da će banka izvoznika primiti plaćanje na akreditiv, čak i ako uvoznik ili banka uvoznika ne plaćaju kako se očekuje. To potiče banke da prihvate klijente s kojima inače ne rade, a manjim tvrtkama omogućuje sudjelovanje u uvoznim i izvoznim transakcijama. Kreditna jamstva se daju na osnovi pojedinačne transakcije nakon što su uvoznik i izvoznik dogovorili uvjete. Banka uvoznika i banka izvoznika općenito moraju biti odobreni prije nego što sponzor programa financiranja trgovine ponudi kreditno jamstvo.
Smanjenje rizika jedan je od ključnih ciljeva programa financiranja trgovine. Sponzorske organizacije smanjuju ili eliminiraju rizik za pojedine banke jamčeći potpunu ili djelomičnu otplatu u suočenju s komercijalnim ili političkim rizikom. Za tvrtke u razvijenijim zemljama ovaj rizik općenito pokriva privatno osiguranje trgovačkih kredita, ali u manje razvijenim regijama trošak takve police bio bi previsoki, što bi zahtijevalo uključivanje javnog sektora ili regionalnih međunarodnih organizacija. Na primjer, Azijska razvojna banka mogla bi jamčiti za transakciju kineske tvrtke tajlandskoj tvrtki, obećavajući plaćanje ako politička nestabilnost u jednoj ili drugoj zemlji spriječi završetak transakcije.
Programi za financiranje trgovine također nude revolving kredite kako bi pomogli bankama u financiranju zajmova za troškove prije i nakon transakcije. Mnoge organizacije za financiranje trgovine nude programe za posuđivanje dodatnog novca bankama koje posuđuju sredstva tvrtkama klijentima za plaćanje troškova koji nisu nužno dio pojedinačnog ugovora o izvozu/uvozu. U ovom slučaju, organizacija preuzima rizik banke, umjesto da jamči uspješnost uvoznika ili izvoznika iz privatnog sektora. Primjer takvog zajma može biti onaj za indonezijskog proizvođača odjeće za kupnju tkanine i drugih potrepština kako bi ispunio veliku narudžbu za izvoz.
Regionalni programi financiranja trgovine kao što su oni Azijske razvojne banke ili Afričke razvojne banke osmišljeni su za promicanje trgovine unutar regije, kao i za podršku bankama zemalja članica i tvrtkama u uvoznim/izvoznim aktivnostima izvan regije. Banke iz trećih ili čak četvrtih zemalja mogle bi biti uključene u transakcije, što dodatno povećava rizik bilo kojeg trgovačkog poduhvata. Na primjer, vijetnamska tvrtka može uvoziti francusku kapitalnu opremu, a njemačka banka financira izvoz. Azijska razvojna banka bi tada mogla ponuditi kreditno jamstvo njemačkoj banci koje bi banka uvoznika platila.